Month: maj 2010

Umjerenost

Nekada popularna pjesma je postavljala pitanje „Ko ne može bez rakije“ imala je odgovor: Jugosloveni. U našoj kulturi i među našim narodom se često čuje da „bez rakije se ne može ni roditi ni umrijeti, ni krstiti ni oženiti.“ Ovdje se nalazi najveća zabluda i greška: povezivanje religije i alkohola.
Šta biste voljeli da bude vaša zaostavština, ono što ćete ostaviti drugima iza sebe? Ili još preciznije, po čemu biste voljeli da vas upamte nakon vaše smrti? Da ste bili bogati, popularni ili moćni? U Bibliji nalazimo mnoge ličnosti koje su iza sebe ostavile različite tragove: neke veoma dobre, neke veoma loše, a neke nešto između.
Na primjer Noje. Poznat je po tome što je gradio brod, arku (onu za koje se priča da je nedavno pronađena, po ko zna koji put), u kojoj su trebali ljude da se spase od potopa. U tome i nije bio baš posebno uspješan jer su ga poslušali samo njegovi ukućani. U tom periodu mi čitamo da je Noje ipak prema

Kuća milosti

Nedavno su jerusalimski arheolozi otkopali banju Vitezdu. Njen položaj je bio neposredno uz kompleks hrama, na njegovoj sjevernoj strani. Kupalište je dobijalo vodu podzemno od vodene žile koja se povremeno prekidala, što bi bilo objašnjenje za uznemirenje vode sa vremena na vrijeme, u ono vrijeme se mislilo da to anđeo čini. Privlačila je ljude šarolikog

Žeđ

Jedan od prethodnih tekstova je govorio o nedostacima koje vidimo svuda oko nas. Ne smatram da sam izmislio točak ali potrebno je poniznosti da bi priznali te nedostatke. Naročito u svjetlu činjenice da Biblija takve nedostatke naziva grijehom. Grijeh je staromodan termin za današnji svijet. Čak i kada se dese velike pronevjere novca i prevare to niko ne naziva grijehom. Možda samim nespominjanjem ljudi žele da se oslobode te činjenice. Čitajući istorijski izvještaj biblijskog primjera života jedne osobe pokušajmo izvući važna načela za naš svakodnevni život. Šta se dešava kada jedna osoba dođe da tačke da prepozna svoje vlastite nedostatke?  Tekst se nalazi u jevanđelju po Jovanu, u četvrtom poglavlju, od 1-42 stiha.  Mi smo nepovjerljiva bića. Naša vlastita iskustva i tuđi primjeri nas uče da nije dobro vjerovati svima. Ali kao što je gospodin Frank Krejn rekao: „Možeš se prevariti ukoliko vjeruješ previše, ali ćeš živjeti u mučenju ukoliko ne vjeruješ dovoljno.“ No možda i nesvjesno mi pokazujemo povjerenje ljudima koje i ne poznajemo. Novac je jedan od najboljih pokazatelja za to. U zamjenu za stvarnu robu, hranu ili uslugu, naš skeptični prodavac insistira na komadu papira? Djeliću metala? U suštini, to nema nimalo logike. Pored svega, vi ne možete pojesti novac. Može da gori, ali daje veoma malo topline, a novčići ne gore uopšte. Neće vas sačuvati od kiše. Na neki način novac nije ništa stvarno, a ipak ga možete zamijeniti za mnogo stvarnih stvari. Dakle, šta čini novac vrijednim?

Nešto nedostaje?

Čovjek je neizlječivo religiozno biće. Svi mi to znamo i osjećamo. Sigurni smo da ovo nije sve, jer ako je ovaj život sve, onda je on jako nepravedan, težak, nesiguran …. Čovjek nije ekonomsko biće kao što su nas učili godinama ranije, ja sam bio među poslednjim generacijama pionira tako da su i mene učili da ne postoji Bog i smijali se mojim izjavama da vjerujem u Boga i da idem u crkvu. Čovjeku je poterban Bog. Čak i najokoreliji ateisti su imali snage da izjave: „Ako ne postoji Bog čovjek bi trebao da ga izmisli.“ Tome u prilog ide i činjenica da mnoge religije svijeta vjeruju da je cilj vjerovanja susret sa Bogom ili kraj svijeta (kako nam to već otrcano zvuči, zar ne?). Hrišćani očekuju Hristov dolazak, muslimani Imama Mahdija, Indusi reinkarnaciju Krišne, Jevreji Mesiju… Ja vjerujem da su mnoga od ovih očekivanja samo pogrešni koncept jednog ispravnog. No svi ovipogledi zajedno daju isti zaključak, postoji kraj. A šta da radimo dok čekamo, dok čekamo kraj. Kako da živimo. Čiji primjer da slijedimo?

Odgovor ćemo tražiti kroz istorijske zapise o životu Isusa Hrista na zemlji. Tu ćemo vidjeti primjere, poticaje, odgovore a i pitanja na koje treba sami da damo odgovor. Postoje četiri istorijska zapisa Hristovog života na zemlji, a jedan od njih se čini najinteresantnijim zato što je pisan sa ciljem da bude pouka onim ljudima koji nisu imali priliku da Isusa Hrista vide dok je bio živ, dok je živio na zemlji, nego su slušali o njemu iz druge ruke. Ovi tekstovi žele da objasne ne samo probleme našega života nego i da objasne ličnost Isusa Hrista. Ko je on, da li je on zaista važan i ako jeste zašto? Na kraju, pokušaćemo da dođemo u situaciju da možemo imati naš vlastiti sud o njemu na osnovu Biblije.

Čemu nas islandski vulkan može poučiti?

[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=gJ3h-IM0M8E&fs=1&hl=en_US]  Eje-fjatla-jokutl, ponavljao sam za svojim prijateljem Manfredom sa Islanda koji me učio kako se na njegovom jeziku izgovara ime trenutno najpoznatijeg vulkana na svijetu. Island ima veliku koncentraciju aktivnih vulkana zbog jedinstvenih geoloških uslova. Kao što je već poznato, ovaj vulkan je aktivan od 14. aprila, iako se probudio nešto manje od mjesec dana ranije

Odmor

Mnogi od nas žive u veoma napetom i ubrzanom okruženju ispunjenom sa toliko mnogo obaveza a sa toliko malo vremena. Majka Tereza je izgovorila ove riječi: „Mislim da je današnji svijet okrenut naopako i da postoji toliko patnje jer ima veoma malo ljubavi u našem domu, u našim porodicama. Mi nemamo vremena za svoju djecu,

Vjera i izliječenje

Poznata poslovica kaže: „Zdrav čovjek ima hiljadu želja, bolestan samo jednu.“ Jedno od težih iskustava kroz koja čovjek može da prođe je bolest. U takvoj situaciji, često ne biramo način i sredstva koja će nas dovesti do ozdravljenja. U kontekstu religioznih ljudi, a posebno harizmatičnog pokreta, javlja se i pitanje molitve za ozdravljenje ili molitve