Živjela jedna žena, zla, prezla, i umrla. Za sobom nije ostavila ni jedno dobročinstvo. Zgrabiše je đavoli i baciše u vatreno jezero. A njen anđeo čuvar stao i razmišlja neće li se možda sjetiti nekog njezinog dobročinstva, pa da Bogu kaže. Sjetio se i rekao: ona je u vrtu isčupala luk i dala ga prosjaku. Continue reading “Moj je luk, a ne vaš!”