Jevanđelje srijedom: Matej 4. poglavlje

Jevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

U prvom poglavlju jevanđelja po Mateju pisao sam o ženskim osobama iz Hristovog rodoslova. Drugo poglavlje je bilo rezervisano za tri različite reakcije na Hristovo rođenje predstavljene kroz tri grupe ljudi: mudrace, Iroda i jevrejske vođe. U trećem se javlja još jedna nova ličnost, Jovan Krstitelj, te se opisuje njegov odnosa prema Isusu, mesijanskom caru.

Četvrto poglavlje, pored ostaloga, bilježi dobro poznato kušanje Isusa Hrista čime bih se kratko pozabavio u ovom tekstu. Iako đavo kuša Isusa tri puta, ja u tome vidim četiri kušanja.

1. “Ako si sin Božji, reci da kamenje ovo hljebovi postanu” (Matej 4:3). Prvo kušanje, a time i svo kušanje, počinje sumnjom u Hristov identitet. Prvo poglavlje jev. po Mateju spominje da je Isus potomak Davida, Avrama (Matej 1:1) ali i Boga (1:18). Kada anđeo savjetuje Josifu da uzme Mariju za ženu, uvjerava ga da Isus nije obično dijete nego natprirodno (1:20). U drugom poglavlju istog jevanđelja Isus je predstavljen kao beba koja se rodila da bude car (2:2). U trećem Božji glas s neba potvrđuje Hristov identitet kao sina Božijeg (3:17). Da ne bude zabune, ne govori se o biološkom sinu, nego je odnos između Boga oca i Isusa Hrista označen ovim terminom. Đavo počinje predlogom koji sumnja u tvrdnju koju je izrekao Božji glas s neba: “Ako si sin Božji…” Dake, prvo kušanje je vezano za sumnju u Božiju riječ.

2. “Ako si sin Božji, reci da kamenje ovo hljebovi postanu” (Matej 4:3). Ljudi su uvijek voljeli čuda. Nešto bez ništa je tako dobro došlo i željeno. Sotona potiče Hrista da upotrijebi svoje božanske moći sebi u korist. Želja za čudom ni danas nije ništa manja. Tamo gdje se čuda dešavaju ljudi hrle i sve prirodne elemente povezane s čudom smatraju svetim i posebnim. Umjesto pravljenja čuda, Isus upućuje na Božiju riječ. Pouka Hristovim sledbenicima danas: umjesto svetih mjesta i predmeta Sveto pismo.

Jan_Hus_at_the_Stake — Spaljivanje Jana Husa

3. Pošto je Hristos ukazao na Sveto pismo, đavo prelazi na taj teren (Matej 4:6). Koristiti Sveto pismo ili Bibliju kao relikviju od koje se neprijatelj Boga i ljudi plaši očigledno ničemu ne pomaže. Sam đavo je citirao (doduše van konteksta) stihove iz Svetog pisma i time ih izopačio. Ispravno čitanje, tumačenje i razumijevanje Svetog pisma je jedina odbrana od zloupotrebe svetog teksta.

4. Pošto nije uspio nijednim ranijim pokušajem, sotona prelazi na područje zapovijedanja i sile. “Sve ću dati tebi ako padneš i pokloniš mi se.” U ovom slučaju govorimo o prisilnom pozivu na obožavanju onoga ko/što nije Bog. U jevanđelju po Mateju Isus je jedini kome se ljudi klanjaju, kome služe i koga tim svojim činom obožavaju (Matej 2:2.8.11, 8:2, 9:18, 14:33, 15:25, 20:20, 28:17). Ukoliko svijet posmatrate sa biblijske tačke gledišta, Bog je jedini dostojan obožavanja – sve drugo je pogrešno. Sa druge strane, svako od nas ima pravo da izabere svoj fokus obožavanja i zato će biti odgovoran jedino Bogu. Niko od nas nema pravo da bilo koga forsira da obožava / bogosluži ili se klanja onako kako on ne želi da služi. U trenutku prisile, nasilnici staju na stranu đavola koji je od Isusa zahtijevao da mu se pokloni. Ovo je činjenica koju su mnogi samozvani Hristovi sledbenici kroz istoriju uveliko zaboravljali. Na žalost.

Ispiranje mozga

Dok su svi prethodni moćnici obraćali pažnju na ono što njihovi podanici čine, sadašnji moćnici u prvom redu obraćaju pažnju na to što podanici misle. Orvel: “Partiju ne zanima otvoren čin: jedino do čega nam je stalo jeste misao. Mi se ne zaustavljamo na tome da uništavamo svoje protivnike; mi ih mijenjamo.” Ispiranje mozga, tj. trajno uobličavanje svijesti, postaje osnovni zadatak moćnika. Opet Orvel: “Moć se sastoji u tome da se ljudski duh razbije u komade a potom sastavi u željeni oblik.”

Đuro Šušnjić (profesor, sociolog i autor)

6 važnih pitanja

Sa naslovom uvijek imam problema. Nekako, nikad nije dovoljno jasan i određen da bi tačno prenio ono što će kasnije u tijelu teksta da se pojavi. Tako je i u ovom slučaju. Ako pitate o kakvih šest pitanja je riječ, a ne želite da čitate cijeli tekst da biste o tome saznali, pokušaću da vam kažem proširujući naslov: šest važnih pitanja koje treba da postavite kada prihvatate tuđe stavove, mišljenje, činjenice … naročito sa interneta.

Internet je predivna stvar. On služi povezivanju ljudi i upoznavanju sa onim što bi teško uspjeli da saznamo bez njega. Informacije koje dobijamo sa lica mjesta, od učesnika samih događaja, su neprocjenjive. Cenzura interneta i prosleđivanje samo onih informacija koje neko drugi želi da saznamo je uveliko otežana. Naravno, postoje i one negativne pojave na internetu, za koje nije kriv internet sam po sebi, nego oni koji ga (zlo)upotrebljavaju.

Cijena interneta je još uvijek dostupna veeeelikom broju ljudi. Postoje ideje u glavama onih koji žude za cenzurisanjem da se internet smanji ili onemogući sadašnjem velikom broju korisnika. Jedan od predloga jeste brže učitavanje “važnih i glavnih” web stranica, a sporije “nevažnih i sekundardnih,” kao što su privatni blogovi, na primjer. Dok se to ne ostvari, dijelimo i dalje sve ono što mislimo, vjerujemo, stvaramo i želimo da podijelimo na korist ljudima oko nas.

ALI!

Postoji jedan veliki problem u svemu tome. Budući da mnogi koji imaju pristup internetu, ne uspijevaju uvijek da razlikuju zvanične podatke i stvarne činjenice od manipulacija onim što se naziva web hoax. Hoax je engleska riječ koja znači “obmana.” A internet je jedan od najboljih medija za isto. Svako može da kreira web stranicu, kupi domen (čak veoma sličan nekom zvaničnom glasilu) i na njemu objavljuje dezinformacije. Nisam jednom morao da objašnjavam da samo zato što nešto “piše” na internetu ne znači da je to tačno i istinito. Starije osobe koje koriste internet su podložnije ovom stavu. U tom pravcu prenosim šest važnih pitanja koja mogu da nam pomognu u boljem razlikovanju pravih od pogrešnih činjenica i stavova. Vjerujem čak da ova pitanja pomažu i u stvarnom svijetu, van interneta.

1. KO – ko je rekao? Neko koga poznaješ? Neko za koga si uvjeren da je do sada davao tačne informacije (iako u bilo kom trenutku on može da promijeni svoju praksu; ali ranije poznavanje pomaže u određenoj mjeri)? Da li je to zvanična informacija zvanične osobe / ustanove / organizacije? Da li je to zvanični izvor tih informacija? Koliko je važno da za određenu informaciju znamo njen izvor?

2. ŠTA – šta je rekao? Da li su ponuđene činjenice ili mišljenja? Da li su dostavljene sve činjenice? Da li je nešto izostavljeno i zašto?

3. GDJE – gdje je to rečeno? U javnosti ili u privatnom okruženju? Postoji li mogućnost da čujemo i drugu stranu?

4. KAD – kad je to rečeno? Prije, poslije ili tokom događanja?

5. ZAŠTO – zašto je to rečeno? Da li je objasnio svoje mišljenje? Da li se izgovorenim neko pokušava učiniti da izgleda bolje ili gore?

6. KAKO – kako je to rečeno? Da li je osoba koja je to izgovorila ili prenijela bila sretna, ljuta, tužna ili joj uopšte nije bilo važno? (Ovo je malo teže ali ne i nemoguće otkriti tokom čitanja informacija). Da li je to napisano ili rečeno? Da li ste to razumjeli (kako treba)?

Naravno, postoje osobe koje će uvijek pročitati / čuti / razumjeti onako kako žele da pročitaju / čuju / razumiju. Razno razne teorije zavjere su njima svakodnevno omiljeno štivo. Ali njima nije ni namijenjen ovaj tekst.