Jevanđelje srijedom: Matej 23. poglavlje

Jevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

Zloupotreba moći i vlasti čini se da ni u jednom vremenu ljudske istorije nije bila vidljivija i očitija. Iako je nama naš prostor najveći problem, situacija se veoma malo razlikuje u većini država širom svijeta. Juče sam putovao sa dvojicom ljudi: jedan potiče iz Venecuele, a drugi sa Filipina. Bilo je jako zanimljivo (i žalosno u isto vrijeme) slušati izazove sa kojima se prosječni čovjek suočava u ovim zemljama i uvidjeti da ima mnogo više sličnosti nego razlika sa našim svakodnevnim problemima. Ali problem zloupotrebe povjerenja biva još veći kada je povezan sa religijom, vjerom i duhovnošću. Upravo o tome je riječ u dvadesettrećem poglavlju jevanđelja po Mateju. 

Kroz cijelu svoju službu Isus se suočavao sa protivljenima od strane vjerskih vođa. Jevanđelista Matej sve  njih (fariseji, sadukeji, književnici, glavari sveštenički, irodovci …) posmatra kao jednu grupu protivnu Hristu. Tako da se u ovom poglavlju Hristos obraća svima njima i zna da će time ubrzati proces svojeg hapšenja i suđenja. Ali bez obzira na sve to, Hristos počinje svoj govor pozitivnom notom. On prepoznaje neophodnost postojanja određenog oblika organizacije koji u ovom slučaju ima vezu sa Mojsijevim vremenom. Ta veza nosi dodatni autoritet ali i odgovornost. Učenje ovih vođa je velikim dijelom bilo je ispravno, ali njihova praksa se nije slagala s istom (Matej 23:3). Nedostatak njihove doktrine je bilo “otežavanja bremena” (23:4) što se odnosi na umnožavanje pravila i propisa. Sa druge strane, Hristos je proglasio da je njegovo “breme lako” (Matej 11:28). 

Cijela Hristova kritika vjerskog establišmenta svog vremena se svodi na sedam (ili osam, u zavisnosti od načina brojanja: sedam i osma su veoma slična pa ih stavljam u “isti koš”) misli koje počinju riječima “teško vama”. Te riječi nisu rezultat Isusovog nerviranja, frustracija i ličnih emocija. Cilj ovih riječi nije da ih uplaši i zaprijeti. To je način obraćanja starozavjetnih proroka i u isto vrijeme Hristovo ispunjavanje proročke uloge koja će se kasnije nastaviti i izraziti opisom predskazanja njihove tragične budućnosti ukoliko ne promijene svoj stav prema ovom Proroku. 

«Teško vama» x 7 

Matej 23:13 – Vođe nisu zainteresovane za Božje carstvo. To nije osnovni problem jer svako ima pravo na lično opredjeljenje. Ali tim svojim potezom oni negativno utiču na druge oko sebe. Njihovo javno ispovijedanje vjere koju ne praktikuju vodi ka konceptu nazvanom “sablazan” (Matej 18:7). 

Matej 23:14 – Ovdje je spomenuta njihova krivica na socijalnom aspektu. Novi zavjet uči da je proizvod prave religije «posjećivati udovice» i pomagati one kojima je pomoć potrebna (Jakov 1:27). Iskorištavanje nevoljnih i onih slojeva bez zaštite oduvijek je negativno posmatrana od strane proroka. No sve to što su ovi ljudi činili pokrivali su plaštom pobožnosti. 

Matej 23:15 – U pitanju je pogrešan napor i pogrešno ulaganje energije. Biti “guru” je uvijek iskušenje za predstavnike vjera: učiniti da ljudi slijede vođu a ne ideju koju on predstavlja. U vrijeme apostola bilo je dosta onih koji su pokušavali da ljude učine svojim sledbenicima a ne sledbenicima Hrista. Ovo nije uvijek lako vidljivo i treba biti jako oprezan. 

Matej 23:16 – Zloupotreba finansija je čest propust koji je pratio propovjednike Božje riječi kroz istoriju. Zlato je vrednije od crkve, materijalno od duhovnog. Postojao je pokret siromašnih u srednjem vijeku koji je naglašavao taj aspekt i tražio od vođa crkva da doslovno slijede Njegov primjer. O ovome je dosta rečeno, ali u praksi ima još mnogo mjesta za popravak. 

Matej 23:23 – Vođe zaboravljaju najvažnije dok naglašavaju sekundarne stvari: sljepilo prema istinski važnim duhovnim vrijednostima. Engleski jezik poznaje izraz: “majoring in the minors”. U iskušenju smo da ono što je nama drago učinimo najvažnijim, a ono što nam možda baš nedostaje stavimo u fioku nevažnog. 

Matej 23:25.27 – Briga za vanjštinu je prilično povezano sa prethodnim, možda čak i jedan primjer prethodnog. To je bila praksa vođa onog vremena: željeli su da se “dobro prodaju” (Matej 23:3-5), da ih smatraju posebno vjernima i revnima. Lakmus test pobožnosti je vlastito predstavljanje svoje ličnosti: svaki koji želi da se prikaže posebno posebnim nije prišao suštini vjere. 

Matej 23:29 – Veza sa prošlim vremenima i vođama je važna za svaku ideju. Savremeni lideri vole da se predstavi kao naslednici onog početnog. Čak i kada su ti isti bili otvoreni protivnici avangarde onog vremena i današnjeg napretka. Možemo naslijediti Mojsijevu stolicu ali ne i njegove principe i stavove. 

Sve ovo onda – a i danas – čini jevanđelje neadekvatnim, nepotpunim, ružnim, nepoželjnim, polovičnim i neprihvatljivim. “Jer se ime Božije zbog vas ne poštuje među onima koji ga ne poznaju” pisao je jedan od apostola. Treba zapamtiti da ovaj tekst više ne govori nekima tamo, drugima, jevrejskim vođama ili današnjem sveštenstvu. Hristos se obraća onome koji čita, čuje i razumije. Svaki put kad čitam Sveto pismo, postavljam pitanje šta meni taj tekst poručuje. Bog više nema problema sa sadukejima i farisejima, ali ima sa nama, današnjim i modernim, sa tobom i sa mnom. 

Nesretan osmi mart

Ne, niste ispravno pročitali naslov ovog članka. To nije pozdrav; nisam napisao da želim onima koji slave / obilježavaju / šta god ovaj dan da im bude nesretan. Ovo je više izjava, konstatacija, činjenica: ovaj dan i ono što on predstavlja i mnogo toga, ako ne sve, što je sa njim povezano je nesretno.

Možda “nesretno” i nije najbolji termin. Ali ako sreću povezujemo sa zadovoljstvom, onda možemo sa sigurnošću reći da sve ono povezano s osmim martom, (nježnijim) polom, pravima (žena) i svim ostalim ima veze sa nezadovoljstvom. Nezadovoljstvo zbog svog položaja i svojih prava: tako je sve počelo, bar jedna verzija istorije tako kaže. O tome sam pisao ranije i pričao. Moramo priznati da su prava poboljšana na mnogim geografskim mjestima, a na mnogima se i dalje suočavaju sa poteškoćama (za neke situacije ovo je preblaga riječ). No, u isto vrijeme, na mnogim lokacijama ove zemaljske kugle, mnogima su uskraćena mnoga osnovna prava bez obzira na njihov pol, starost, nacionalnost i vjeroispovijest. Sve to ukazuje da problem nije uopšte jednostavan, jednostran i lako rješiv.

Lulu

A opet, na drugoj strani svijeta, onoj ekonomski više razvijenoj, udovaljava se i onim pravima za koja nikad ni pomislili nismo da ih imamo. Vjerovatno ste čuli o zakonu koji je na snazi u mnogim zemljama gdje dijete može da promijeni svoj pol u ranom djetinjstvu. Takav potez, npr. u Norveškoj, se može mnogo lakše i brže uraditi nego u mojoj zemlji što se dobije osnovni identifikacioni dokument. To je omogućeno djetetu  sa šest godina uz saglasnost svojih roditelja i ispunjavanje obrazca putem interneta. Vjerujem da je većini djece od šest godina ispunjavanje obrazaca priličan problem, bilo elektronskim ili “klasičnim” putem. Ali je zato njihova lična identifikacija po pitanju polnosti uveliko olakšana u tom istom dobu. Ne doživljavam sebe glupim, možda i jesam, ali ovo zaista ne mogu da razumijem.

Na srednjoj slici je Lulu, transrodna djevojčica (šta god to značilo u slučaju djece), koja čita knjigu u svojoj kući u Buenos Airesu. Slika je nastala 25. jula 2013. godine. Ovo dijete od šest godina, prilikom rođenja upisano kao dječak – bilo je to prilično teško utvrditi – dobilo je nove identifikacijske papire koji je sada predstavljaju kao djevojčicu! Njena majka Gabrijela kaže da je Lulu izabrala svoj pol čim je naučila da govori. Iako je njegovo / njeno ime bilo Manuel, on / ona je insistirao / la … (do vraga i sa ovim polno adekvatnim jezikom!) … da se oslovljava sa Lulu od četvrte godine. Od 2012. godine Argentina je usvojila zakon po kome je moguće promijeniti svoj pol na zvaničnim dokumentima bez operacije pola ili stručne dijagnoze. O tome više čitajte ovdje.

Ruševine Vavilona

Ako je pol tako fluidan i nestalan, kome mi u stvari čestitamo ovaj praznik i šta on u današnjem vremenu zaista znači? Pored svih mogućih značenja i objašnjenja, pronalazim jedno korisnim i utješnim. U svetoj knjizi judeo-hrišćanskog pogleda na svijet, Svetom Pismu ili Bibliji, spominje se jedan termin, koji je prvenstveno vezan uz stvarni istorijski lokalitet. U pitanju je Vavilon. Ovaj grad je vezan za događaj u kome je, prema Bibliji, Bog pomiješao jezike ljudi koje je povezivao jedan zajednički projekat gradnje. Njegova simbolika se u daljim svetopisamskim tekstovima koristi kao simbol pobune protiv od Boga uspostavljenog poretka i pometnje koja nastaje od iste. Zbrka, zbunjenost, konfuzija čak i na tako ličnom planu kao što je ljudski identitet je dio progresije vavilonske krize savremenog svijeta. Do sada nismo znali mnogo toga, nismo se mogli složiti oko mnogih pojava i stvari: šta je ispravno, a šta pogrešno. Zbunjivala su nas pitanja etike, budućnosti, porijekla, ekonomije … ali ova kriza ide tako daleko, duboko i lično da sada ja više ne znam ni ko sam u stvari. Više nismo sigurni ni u ono što nam je nekad bilo tako očigledno. Ko nas je to zbunio?

Vjerujem da jedino razumijevanjem svog porijekla iz biblijske perspektive, čovjek može da pronađe smisao i prevaziđe savremenu konfuziju. Ukoliko prepozna božanski autoritet van sebe samog i dopusti da mu On lično progovori kroz svoju pisanu Riječ, i mnoga druga pitanja će dobiti svoj odgovor, a čovjek sam sigurnost u svoje porijeklo i identitet, sadašnjost i budućnost. Neki kažu da im u tom pravcu pomaže i molitva; predlažem vam da i sami pokušate. Onaj ko vas je stvorio ima najbolje informacije o vama. I da, sretan osmi mart: želim vam da otkrijete svoj stvarni identitet koji ste dobili stvaranjem i rođenjem i da pronađete zadovoljstvo i sreću u istom.

Ne kvarite mi dijete, prijatelji!

Svaki roditelj ima svoje principe koje zastupa i koje želi da prenese na svoju djecu. To je njegovo neutođivo pravo. Naravno, u onim slučajevima kada roditelji pređu granice “normalnog” ponašanja i odgoja svoje djece (to normalno varira od kulture do kulture, te od države do države) i društvo se uplete i skreće pažnju na ovaj ili onaj način. Zanimljiva je pojava Continue reading “Ne kvarite mi dijete, prijatelji!”