Oznaka: crkva

Jevanđelje srijedom: Matej 16. poglavlje

isaiah-scroll-aJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

Ovo poglavlje sadrži nekoliko događaja. U prevodu Biblije Daničić-Karadžić, u kome su poglavlja naslovljena možete pronaći pet podnaslova. U pitanju su sledeći događaji: 

  1. Fariseji ištu znak
    Ovo je druga situacija koju bilježi Matej ovog oblika. Prvu je spomenuo u 12:38 kada su neki od književnika i fariseja prilično kulturno oslovili Hrista (učitelju) i zatražili da im pruži znak (čudo) kojim bi potvrdio svoje poslanje i svoj autoritet. Hristos je prilično grubo proglasio ih zlom i preljubotvornom generacijom koja, pored svih njegovih djela, i dalje nije uvjerena u porijeklo njegove misije. Jonin znak će im biti sasvim dovoljan – aluzija na Hristovo vrijeme provedeno u grobu. Ovog puta su u pitanju fariseji i sadukeji (u jev. po Mateju oni su svi svrstani u istu kategoriju Hristovih neprijatelja) s istim pitanjem tražeći znak sa neba. Isus ponavlja svoj stav povezujući svoju budućnost sa iskustvom proroka Jone.
  2. O kvascu
    Ovo naizgled zanimanje za Hristovu misiju Isus predstavlja svojim učenicima kao obično licemjerje. Upozorava ih na opasnost od vjerovanja ovakvoj vrsti ljudi. Njihov negativni uticaj je upoređen sa kvascem: iako se efekat trenutno ne vidi, on će zasigurno doći. Učenici su spori u učenju i tek naknadno razumijevaju o čemu se radi.
  3. Petrovo svjedočanstvo i ključevi
    Ovo je definitivno najpoznatiji odlomak iz ovog poglavlja. To je agrument kojim se Rimokatolička crkva (RKC) poziva na primat rimskog biskupa i njegovu vezu sa apostolom Petrom. No u pitanju je igra riječi na grčkom jeziku: ti si Petar (petros), a na ovom kamenu, stijeni, (petra) sazidaću crkvu svoju. Stijena o kojoj Hristos govori je On sam. Isti termin za Hrista upotrebljava na drugim mjestima u Svetom pismu (1. Korinćanima 3:11, Efescima 2:20, 1. Petrova 2:4-7). main-logoOva izjava o kamenu se  nadovezuju na Petrov odgovor na Hristovo prethodno pitanje o Njegovom identetitetu. U poređenju sa drugim opšteprihvaćenim mišljenjima o tome ko je Isus, Petar je dao ispravan odgovor: “ti si Hristos, sin Boga živoga” (Matej 16:16). Na ovom kamenu – na ovoj izjavi – Isus će graditi svoju crkvu. Oni koji priznaju Njegovo božanstvo su Njegovi sledbenici.
    Ključevi – koje rimski biskup uzima kao svoje simbole – su u ovom tekstu dati Petru (Matej 16:19). Ali ti isti ključevi – simbol ovlašćenja koje Hristos daje svojim učenicima – su dati cijeloj zajednici (Matej 18:18). U praksi rane hrišćanske crkve vidimo ovaj princip na djelu. Nije Petar taj koji odlučuje nego cijela zajednica: Sveti Duh i mi (Djela 15:28). Zanimljivo da prvim sastankom na kome se raspravljalo nije predsedavao Petar nego Jakov. Čudno da Petrovi savremenici nisu u njemu prepoznali glavnog niti mu dali primat. 
  4. Prvo predskazivanje stradanja
    Da je Petar neadekvatan kamen temelj za zidanje Hristove zajednice pokazuje ne samo njegovo odricanje koje će naknadno uslijediti, nego i njegovo dopuštanje Božjem neprijatelju da ga upotrijebi nedugo nakon što ga je – prema RKC učenju – Hristos proglasio papom. U ovom trenutku Isus ga naziva sotonom jer ne misli što je Božje nego što je ljudsko (Matej 16:23). 
  5. Hristovi pošljednici
    Matej kao da želi da zakomplikuje čitanje svojih tekstova i završava još jednom naizgled zagonetkom. Isus izjavljuje da se među Njegovim slušaocima nalaze neki “koji neće okusiti smrti dok ne vide sina čovječijega gdje ide u carstvu svom” (Matej 16:28). Sam Petar će reći da su ti neki bili on, Jakov i Jovan i da svjedočenje o Hristovom preobraženju je ispunjenje ovih Hristovih riječi (2. Petrova 1:16-18). Kada su posvjedočili istinskom identitetu Isusa kao utjelovljenog Boga (Matej 17:1-5) oni su ga vidjeli u njegovom carstvu: carstvu slave, a u isto vrijeme poniznosti i spremnosti za službu ljudima do same smrti, i to smrti na krstu. 

Razmišljanja na prethodna poglavlja iz jevanđelja po Mateju možete pronaći na sledećim linkovima:

jev. po Mateju 1. poglavlje
jev. po Mateju 2. poglavlje
jev. po Mateju 3. poglavlje
jev. po Mateju 4. poglavlje
jev. po Mateju 5. poglavlje
jev. po Mateju 6. poglavlje
jev. po Mateju 7. poglavlje
jev. po Mateju 8. poglavlje
jev. po Mateju 9. poglavlje
jev. po Mateju 10. poglavlje
jev. po Mateju 11. poglavlje
jev. po Mateju 12. poglavlje
jev. po Mateju 13. poglavlje
jev. po Mateju 14. poglavlje
jev. po Mateju 15. poglavlje

Ecclesia reformata semper reformanda

U XVII vijeku, pariski biskup, ispovjednik kraljeva i slavni govornik Bosije (Bossuet) podsmijavao se protestantima zbog brojnosti njihovih zajednica, međusobnih razlika i promjenljivosti njihove nauke i stila bogosluženja. Slavni matematičar i filozof Lajbnic (Leibniz) na to mu je odgovorio: “Čast nam je, gospodine, što pripadamo crkvama koje se stalno mijenjaju.” Time je on imao na umu čuveno geslo reformacije “Reformisana crkva koju stalno treba reformisati.” Umjesto da se ponosimo svojom nepromjenjivošću, Crkva, sačinjena od nesavršenih ljudi, može opstati samo kroz promjenu – kroz učenje, pokajanje i popravljanje – a nikako kroz postojanu nepopravljivost.
T. S. Grek

img_5174

31.10. PODSJEĆANJE NA DAN REFORMACIJE

Bog je napolju

DSCF0529Bila jednom jedna veoma religiozna žena koja je mnogo voljela Boga. Svakoga jutra išla je u crkvu dok su joj duž puta prilazili prosjaci, djeca su joj pružala ruku, ali ona je bila tako obuzeta svojim bogomoljstvom da ih nije čak ni primjećivala.

Jednoga dana, prešla je uobičajeni put i stigla na službu. Gurnula je vrata od crkve, ali ona se nisu otvorila. Pokušala je još jednom, a onda shvatila da su zaključana. Očajna na pomisao da će, prvi put za sve te godine, propustiti službu, ne znajući šta da čini, pogledala je uvis. A tamo, pred njenim očima, bila je cedulja na kojoj je pisalo:

“Napolju sam!”

Naravoučenije: Ako ko reče: “Ja ljubim Boga”, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svoga koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi? (1. poslanica Jovanova 4:20)

I ja sam protiv

hejterHejteri su prepravili svijet. Nakon dužeg perioda kada je mentalitetom ljudi vladao poticaj ka toleranciji i slobodi, čini se kako se to klatno vraća u u drugu krajnost: zabranu i fundamentalizam svakog oblika. To je vjerovatno ono sa čim ćemo se više sretati u narednom periodu na svakom području ljudskog mišljenja i djelovanja.

No ja sebe ne svrstavam u te hejtere. Ali čak i kad si za nešto, moraš biti protiv nečega. Continue reading “I ja sam protiv” →