Majku ne volim. Otvoreno joj kažem da je mrzim. I još gore, da je kurva, klošarka, alkoholičarka. Znate tužno je što joj to kažem, ali je istina. Kući dovodi nepoznate muškarce, piju, kockaju se, i svašta rade. Ne mogu da kažem, prema meni su fini, niko me ne dira. Ona i nije nikakva majka; ostavila…
Read more“Otac i sin” – Đura Jakšić
Jedanput ide stari Amidža ko neki sedi mandarin; a za njim tapka, trči, skakuće junačke krvi najmlađi sin. Vašar je bio; a na vašaru sablje, pištolji, arapski at, tuniske kape, srebro i zlato, mletačka svila, ženevski sat. – E, šta ćeš, sine, da kupi babo? – deteta sklonost kušaše svog. – Hoćeš li sablju tu,…
Read moreNovogodišnje želje jednog roditelja
“Bože mili, kud sam zaš'o, / Noć me stigla u tuđini.” Prvi put sam čitao Preradovićevu pjesmu u kući mojih roditelja. Već tad sam shvatio jačinu i istinitost ovih stihova, iako je to iskustvo bilo jako daleko od mene. Ali prije par večeri, kad sam napravio ovu sliku, nervni završeci mojih moždanih ćelija su, na…
Read moreSavremeni izazovi tradicionalne porodice
Hodam tako ulicom i vidim majku sa djetetom. Romi. Prose. Česta slika za mnoge iz ovog naroda. Gledam dijete i pitam se, šta je ono učinilo, zaslužilo, da bude tu gdje je, u takvoj situaciji i u toj porodici. Nije imalo nikakvog izbora i nikakvih opcija. Tu je gdje je: za bolje ne zna. I…
Read moreFudbal naš nasušni
Bilo je to, ako se dobro sjećam, 1991. godine kada su braća Mučibabići došli, kao svakog ljeta, na raspust kod bake i djeda. Njihova baka Milka i djed Milorad su bili moje prve komšije. Godinu dana ranije se završilo fudbalsko prvenstvo u Italiji, prvo koje sam pratio i razumio. A godinu dana kasnije će početi…
Read moreBratstvo svih ljudi
Nazivaju ljude Vaša ekselencijo, Vaša svetlosti, Vaša plemenitosti, milostivi gospodine, gospodaru, ali samo jedan naziv priliči svima, a nikog ne vređa. Taj naziv je brate ili sestro. Taj naziv je još i stoga dobar što nas podseća na onoga Oca po kome smo mi svi braća i sestre. Sve dok ljudi ne budu sve druge ljude…
Read more