Negdje za vrijeme američkog građanskog rata, ruski car Aleksandar drugi (1855-1881) je oslobodio kmetove u svojoj zemlji. No, ne imajući nikakvog iskustva sa slobodom, stanje ovih ljudi se pogoršalo, na mnogo načina. Aleksandar je nagrađen za svoje slobodnjačke tendencije čestim pokušajima atentata, ne samo od plemića koji su se opirali reformama, nego i od samih kmetova, ljudi kojima je pokušavao da pomogne. Oni su osjećali da im je bilo bolje kada su im drugi govorili šta da rade. Car Aleksandar je konačno ubijen bombom na ulici pred svojim naslednicima, sinom i unukom. Njihova ogorčenost se pokazala u decenijama koje su slijedile, vodeći ka komunističkoj revoluciji u kojoj su milioni poginuli. Ironija cijele situacije je to što je dan prije ubistva, car Aleksandar potpisao dokument koji je trebao kreirati skupštinu u dva nivoa i potaknuti zemlju prema ograničenoj demokratiji. Ovo nije bilo objavljeno tako da je njegov naslednik jednostavno, zbog ubistva, sve izignorisao. Aleksandar II je ubijen od ljudi kojima je pokušavao da pomogne. Continue reading “Dakle, ti bi volio biti Bog?” →