Tag: nevjera

O poimanju čuda

Jedan od najvećih nesporazuma između vjerujućih i nevjerujućih jeste u pristupu, i jednih i drugih, čudu. Vjerujući ljudi veoma vole da se pozivaju na čuda i stiče se utisak da je čitava njihova vjera i zasnovana isključivo na “čudesima”, na natprirodnim pojavama. Vjerujući ljudi ne shvataju da to uporno pozivanje na čuda, ta kazivanja o

Sretno vještice!

Društvene mreže imaju čudesnu sposobnost da nevažne događaje učine važnim, a onim važnim smanje ili povećaju značaj u zavisnosti od broja “šerovanja linkova”. Njihova viralnost – a ne istinitost i korisnost – čine ih čitljivim i dostupnim. To važi i za današnji datum, 31. oktobar, kada različite grupacije obilježavaju njima važne praznike. Tako se u

Vera i neverje u svetlosti jevanđelja

Verujući čovek, neverujući čovek – kako su to, u suštini, apstraktne reči! Kao da verujući čovek svagda i svo vreme veruje. I kao da neverujući čovek sve vreme živi svojim neverjem. U Jevanđelju, otac bolesnog deteta obraća se Hristu rečima: “Verujem Gospode! Pomozi mome neverju!” (Mk. 9:24) I u ovim rečima ima više istine o

Barka

Jednog dana, prije ili kasnije, niko ne zna tačno kada, crkve i religije će se ujediniti. U tom haosu laži će čak i izabrani biti u opasnosti da izgube svoj put. To će biti doba Antihrista. Kako i kada će Antihrist doći, niko ne može da kaže. Ne zna se ni koliko njih će biti

Sveti Jovan i XXI vijek

Prošle sedmice je obilježen dan posvećen Jovanu Krstitelju, biblijskoj ličnosti koja je najpoznatija po tome što je krstila Isusa iz Nazareta na rijeci Jordan. No osim ovog događaja, Jovan Krstitelj je poznat po još nekim stavovima koji se mogu naučiti iz njegovog života i primjera, od kojih ću u ovom pisanju izdvojiti samo dva: njegov

Otuđenost življenja

moc okolineVelika je sugestivna, skoro magična moć “sredine i okoline” u kojoj živimo. Opšti moderni duh bezvjerstva, nipodaštavanje religioznih vrijednosti, kojima se suprostavljaju naučni, ateistički i materijalistički zvanični stav države i cijelog našeg vijeka, utiče na slabog pojedinca i nameće mu isti takav “pogled na svijet.” Ovaj uticaj je mnogo više podsvjestan nego svjestan. Ako čovjek dugo vremena provede živeći u atmosferi ravnodušnosti ili protivljenja vjeri, možda još od djetinjstva, i njegovi prohtjevi i želje kasnije u životu kretaće se u suprotnom smjeru od vjere. Tako lagano dolazi do otuđenja čovjeka od vjere, pa se takvom čovjeku, kad sretne vjerujućeg i s njime razgovara, sve čini u njemu strano, tuđe, daleko, smiješno ili odvratno.