Tag: optimizam

Ljudski jad je svuda isti

Prolazim ulicama tuđeg grada, ali ja znam da je ljudski jad svugdje isti. Na prozorima se cere bjelinom jastuci, perine i pokrivači kao da se utroba ovih tamnih zgrada pomalja kroz prozore; čini mi se da do mene dopire oduran dah noći, nakaznih života i ružnih briga. Sunce, koje naliči suncu, sja tupo iza kupole

Da li svijet zaista postaje bolji?

“Vjerujte mi, svijet zaista postaje bolji, a ne lošiji.” Ovo su riječi koje je početkom godine, tačnije 4. januara, napisao za časopis Time jedan od najbogatijih ljudi današnjice i osnivač kompanije Microsoft. Gospodin Gates navodi i razloge zašto vjeruje u ovu svoju izjavu. Nikada u istoriji ovako veliki procenat djece nisu imali mogućnost obrazovanja. Sa

Bogovi umiru

Bogovi ovog svijeta su bolesni na smrt. Ako neko u to ne vjeruje, sledeći put kad se probudi u velikoj noćnoj tišini ili po danu, neka samo posluša. I malo kasnije, u srcu tišine, čuće zvuk koji dolazi: tupi, nezgrapni topot nogu bogova koji se teturaju po zemlji; ogromne bijele ruke se vijore poput moljaca;

Nove čarape

Jutros sam ustao i krenuo u svakodnevne obaveze ne primjetivši jednu sitnicu: lijeva čarapa je imala rupu pri samom vrhu. S obzirom da mi je lijeva noga veća od desne – to primijetim svaki put kada kupujem novu obuću – možda je i sa noktima slično 🙂 Šta god da je, bilo je vrijeme da ove

Najbolji od svih mogućih svijetova?

  Volim pregledati tuđe police sa knjigama. To je prvo što sam uradio kad sam nedavno sa suprugom posjetio njenu sestru koja iznajmljuje mali ali uredan stančić u centru gradića u kome živi i radi. Pored mnoštva “pobožne” literature ostale iza starice kojoj je nekada pripadao stan, pronađoh i zaniljivu knjigu za koju odavno znam ali nisam

Čemu služe krila?

Postoji li svijetla strana?

Olimpijske igre su završene. Sportisti se vraćaju svojim kućama. Jedni nose medalje, a drugi uspomene: takmičiti se na ovoj vrsti takmičenja je ipak veliki uspjeh bez obzira na ishod. Važno je učestvovati. No svi oni koji su sjedili ispred svojih ekrana i veoma rijetko pokretali svoje ekstremitetete, osim kada moraju, imaju mnogo toga da kažu o sportistima i njihovim rezultatima. I što je najgore u cijeloj toj priči, dosta toga što govore je negativno. Da li je negativno kritikovanje većine pojava u našem društvu individualna ili kolektivna bolest? Ne znam, ali bolest zasigurno jeste. 

6 – Tabula rasa

Helena je umrla na Božić, 2003. godine, nekoliko mjeseci prije nego je proslavila svoj 90i rođendan. Bogat, ispunjen život, možda ćete reći. Eh, kad bi bar bilo tako. Rijetko sam je viđao sretnu. Iz nekog razloga koji samo mogu da nagađam, ona je uvijek gledala tamnu stranu života. Mnogi strahovi su je proganjali, i ponekad se činilo da jednostavno traži razlog da bude nesretna.