Tag: prolaznost

Jednom kad sve ovo bude juče

Ovih dana sam primio email sa sledećim sadržajem, „Poštovani kada prođe ovaj virus uz Božiju pomoć, onda ću … ” i onda ta osoba spominje planove koje planira da ostvari poslije “vanrednog stanja.” Tako mi ljudi uglavnom živimo. Stalno u nekom iščekivanju boljih okolnosti i sretnijih vremena. A vrijeme ide, prolazi i ne čeka. Čak

Prolaznost

Nedjelja veče, bez posebnih obaveza. Nije baš atmosfera za čitanje jer djeca u susjednoj prostoriji prave galamu. Uzimam bezvoljno telefon i kliknem na plavi kvadratić sa bijelom latiničnim malim slovom „F“. Besciljno pomičem sadržaj ekrana dok mi se oči ne zaustave na linku koji je podijelio jedan od mojih „prijatelja.“ A tamo slika poznatog tamnoputog

Narod

Jedni te isti ljudi Bili su staljinisti Pa antistaljinisti Titovci pa antitovci Marksisti pa antimarksisti Komunisti pa antikomunisti Bezotažbenici pa nacionalisti Bogoborci pa bogoljupci Bratotuci pa bratotvorci Tako nisu ni odlazili A tek je trebalo da dođu Trebalo bi uzeti fotografije Jednih te istih ljudi U različitim godinama I različitim ulogama Pod različitim znamenjima Uvećati

God save the prince!

  „Prođite se čovjeka kome je dah u nosu, jer šta vrijedi?“ (Sveto pismo, Knjiga proroka Isaije 2:22)

Da li je to sve?

[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=OzwBHP3nnNM]

Poema jedne starice

Poslije smrti jedne starice na gerijatrijskom odjeljenju male bolnice kraj Dandija u Škotskoj, sestre koje su raspremale njenu sobu našle su među njenim bezvrijednim stvarima jednu pjesmu koju je ona napisala. Kvalitet i sadržaj poeme su impresionirali sve zaposlene, tako da su svi uzeli kopije za sebe. Ova jedina zaostavština te starice budućim pokoljenjima objavljena je u Božićnom izdanju časopisa za mentalno zdravlje Sjeverne Irske. Ova nepoznata starica je u svojoj poemi istakla da svi mi ostavljamo „Neke otiske u vremenu“…