Tag: sloboda

Quo vadis?

  Nemati obaveze, biti „slobodan.“ To zasigurno nije najveća vrijednost i najviši ideal bez obzira koliko mi to jedni drugima stalno ponavljali. Sa druge strane, ima trenutaka kada je čovjeku neophodno da ne mora ništa, kao što pišem u jednom od prethodnim tekstova. Kao neko ko već duži niz godina živi u kontekstu obaveznih mjesečnih

Jevanđelje srijedom: Matej 19. poglavlje

„Nikad ne znaš u šta će nekoga ženidba pretvoriti. Jedne učini boljima nego što su bili, a drugi postanu godi od najgorih. Tu nema nikakvog pravila. Istopi se želja u čovjeku kao ona kocka leda koja ispadne konobaru i zazvecka po ljetnoj terasi. Postoji još nekoliko sekundi i pretvori se u vodu i ništa.“ Tako

Znamo li mi kakav je on uopšte bio?

On nije izgledao ništa posebno. Mogao je proći ulicom i niko od nas ga ne bi ni primijetio. U stvari, on je bio jedan od onih od kojih najčešće okrenemo glavu; vjerovatno se ne bi uklapao u gomilu. Ali on je bio ljubazan kao niko koga ste upoznali do sada. Mogao je ušutkati svoje kritičare

Jevanđelje srijedom: Matej 2. poglavlje

Jevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja. Drugo poglavlje jevanđelja po Mateju nastavlja se na temu iz prvog: opisivanje događaja

Dakle, ti bi volio biti Bog?

Ti bi želio biti Bog? Negdje za vrijeme američkog građanskog rata, ruski car Aleksandar drugi (1855-1881) je oslobodio kmetove u svojoj zemlji. No, ne imajući nikakvog iskustva sa slobodom, stanje ovih ljudi se pogoršalo, na mnogo načina. Aleksandar je nagrađen za svoje slobodnjačke tendencije čestim pokušajima atentata, ne samo od plemića koji su se opirali reformama, nego i od samih kmetova, ljudi kojima je pokušavao da pomogne. Oni su osjećali da im je bilo bolje kada su im drugi govorili šta da rade. Car Aleksandar je konačno ubijen bombom na ulici pred svojim naslednicima, sinom i unukom. Njihova ogorčenost se pokazala u decenijama koje su slijedile, vodeći ka komunističkoj revoluciji u kojoj su milioni poginuli. Ironija cijele situacije je to što je dan prije ubistva, car Aleksandar potpisao dokument koji je trebao kreirati skupštinu u dva nivoa i potaknuti zemlju prema ograničenoj demokratiji. Ovo nije bilo objavljeno tako da je njegov naslednik jednostavno, zbog ubistva, sve izignorisao. Aleksandar II je ubijen od ljudi kojima je pokušavao da pomogne.

Zar je patlidžan ružna riječ?

sloboda– Čiji si, mali?

Zastao je, pogledao me nimalo prijateljski.

– Ne tiče te se.

– Ideš li u mekteb?

– Ne idem više. Juče me hodža istukao.

– Za tvoje dobro te istukao.

– Onda bih to dobro mogao da dijelim i šakom i kapom. A hodža ga dijeli po našim stražnjicama. Za svako slovo pomodri kao patlidžan.

Slobode kao da polako ponestaje …

Znam da već uveliko kasnim ukoliko želim da se pridružim globalnim protestima protiv ACTA-e iliti trgovinskog sporazuma protiv falsifikovanja. Da kažem kako sam bio zauzet drugim obavezama, bio bi to vjerovatno samo dio istine. No, budući da sam jedan od onih koji svoje ideje širi internetom, činjenica da bi mi ga neko mogao zabraniti zaista me uzdrmala. No problem je što je ovdje u igri više od interneta. Tako dakle, ovo važi za sve nas: bolje ikad nego nikad – STOP ACTA!

Zašto ne vjerujem u nepogrešivog?

Na području gdje sam živio kao dijete, televizijski signali „od preko Save“ su oduvijek bili jači od onih „preko Drine.“ Tako da sam odrastao uz crtane filmove koji su u svom ćošku imali oznaku „tvz.“

Zašto su revolucije besmislene?

Dvije hiljade i jedanaesta godina je počela masovnim protestima u mnogim afričkim (i okolnim) državama. Nedavno su nemiri počeli i u susjednoj nam (pišem iz BiH) zemlji Hrvatskoj. Internet i društvene mreže su otkrivene kao veoma korisne u ovakvim oblicima okupljanja što je iskoristio mladić po imenu Ivan Pernar i počeo proteste po Zagrebu. Putem fejsbuka sam ga večeras zamolio da sutra ne pravi „prosvjede“ jer trebam na kratko u njegov grad. Odgovor je stigao u obliku poziva na okupljanje, od jednog od njegovih drugara. Budući da se trenutno nalazim na samoj granici sa Hrvatskom (gledam je kroz prozor dok ovo pišem) misli su mi odlutjele u tom pravcu: u pravcu besmisla revolucija. 

Sloboda da (ne) vjerujem

„Kad su odvodili komuniste, nisam digao glas jer nisam komunista. Kad su odvodili Jevreje, nisam digao glas jer nisam Jevrejin. Kad su odvodili katolike, nisam digao glas jer nisam katolik. A kad su došli po mene, više nije bilo nikoga da digne glas za mene.“ Ovako je misao o vjerskoj slobodi

1 2