Tag: sotona

Barka

Jednog dana, prije ili kasnije, niko ne zna tačno kada, crkve i religije će se ujediniti. U tom haosu laži će čak i izabrani biti u opasnosti da izgube svoj put. To će biti doba Antihrista. Kako i kada će Antihrist doći, niko ne može da kaže. Ne zna se ni koliko njih će biti

Ovaj Credo je veoma jednostavan i evo kako ide: vjerovati da nema ništa ljepše, temeljnije, empatičnije, racionalnije, ljudskije i savršenije od Hrista; i ja kažem sebi sa ljubomornom ljubavlju ne samo da nema nego ni ne može biti. Šta više, ako bi mi neko dokazao da je Hristos van istine a da je u stvarnosti istina van Hrista, onda bih ja radije izabrao da ostanem sa Hristom nego sa istinom. [caption id="attachment_3715" align="aligncenter" width="475"] Фёдор Михайлович Достоевский (1821-1881)[/caption]  

Simvol vjere Dostojevskog

PROMETEJ (2): Umetnost pobune

Ukoliko je i razumljivo da su antički pisci mitu o Prometeju i njegovoj simbolici pripisivali toliki značaj u kontekstu politeizma, iznenađuje, s druge strane, sa kakvom su se strašću i žestinom u ovaj mitski kosmički konflikt unosili pisci s kraja XVIII veka i kasnije. Ili možda i ne? Nije li upravo krajem XVIII veka otpočeo

"Ako zbog svoje lijenosti i nemoći baciš krivicu na ljude, završićeš tako da ćeš se zadojiti sotonskom ohološću i zamrmljati na Boga. O sotonskoj oholosti mislim ovako: mi je na zemlji teško shvatamo, i zato lako padamo u pogrešku i primamo je misleći pri tom da činimo nešto veliko i divno. A i mnoge od najjačih osjećaja i pokreta naše prirode ne možemo ovdje na zemlji da shvatimo, ali nemoj da te to zavede i da misliš da će ti to poslužiti kao opravdanje, jer vječni sudac traži od tebe samo ono što si mogao shvatiti, a ne ono što nisi mogao. O tome ćeš se sam uvjeriti, jer onda ćeš sve pravilno spoznati i nećeš se prepirati. Mi na zemlji zaista bludimo, i da nemamo pred sobom dragocjenog lika Hristovog, mi bismo propali i zalutali sasvim, kao ljudski rod prije potopa." [caption id="attachment_3715" align="aligncenter" width="300"]Фёдор Михайлович Достоевский (1821-1881) Фёдор Михайлович Достоевский (1821-1881)[/caption]

… da nemamo pred sobom dragocjenog lika …

Jevanđelje srijedom: Matej 4. poglavlje

Jevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja. U prvom poglavlju jevanđelja po Mateju pisao sam o ženskim osobama iz Hristovog rodoslova. Drugo poglavlje je

2 – Bože zašto ne zaustaviš zlo i patnju?

Svakodnevno se čuju različiti glasovi: „U večerašnjim vijestima: glad u Africi je sve veća…“ S vrha krova: „Trebam još jedan šut!“ „Ostavljam mamu i idem kod Jennifer.“ „Ja… Ja sam… Pozitivan.“ „TATA, NEMOJ ME!“

Pokušavamo biti sretni i ne misliti o zlu, osim kad se radi o serijskom ubojici ili horor filmovima. Ali zašto postoji zlo (pogotovo ako je ‘Bog ljubav’)?

11 – Tamna strana

Nema ništa posebno i naročito kada je u pitanju Dart Veder kada ga pogledate obučenog u crno sjajno odijelo na pozadini dok stoji ispred zvjezdanih ratnika obučenih u bijelo. Čak i kada ga uopšte ne vidimo. Mi osjećamo njegovu blizinu kada čujemo njegovo neprijatno mehaničko disanje. Umjesto lica vidimo nešto slično robotskoj, crnoj lobanji sjedinjenom sa prevelikom tamnom nacističkom kacigom. Samo na trenutke kada iskorači na scenu, on uzima život nesrećnih neprijatelja. Neposredno osjećamo istinu riječi Obi-Van Kenobija kojima ga je opisao: «On je sada više mašina nego čovjek; izopačen i zao».

Đavo je umro a niko mu na sahranu nije otišao

Naslov ovog članka nije ime nekog novog filma niti knjige, iako može zvučati kao takav. To je više konstatacija po pitanju vjerovanja (ili je bolje reći modernog nevjerovanja) u postojanje zla u vidu ličnosti, vjerovanja koje je vijekovima bilo dio hrišćanske (a i drugih monoteističkih religija). Đavo je nestao, mada niko nije primijetio tačno kada i kako.