Četiri puta do lične vrijednosti

Tog dana ste zaista pokušali da date sve od sebe. Znali ste veoma dobro kako često neozbiljno prilazite svojim obavezama. I rekli ste sebi: „Ovaj put daću sve od sebe.“ I svo svoje vrijeme, energiju i volju ste uložili u taj posao. Niste gledali na sat niti što su ostali mnogo ranije napustili svoje radno mjesto. Sa zadovoljstvom ste se srušili u krevet te večeri, sa osmjehom očekujući sutrašnji pregled radova. Ni u najluđim snovima, niste ni slutili šta vas čeka. Tog dana, pred svim vašim kolegom, dobili ste najveće moguće kritike. Jedino što ste uspjeli da kažete u svoju odbranu bilo je:

„Trudim se najbolje što mogu!“ nakon čega su uslijedile najteže riječi, koje unište starije osobe jednako kao i tinejdžere:

„Tvoje najbolje nije dovoljno dobro.“

I mnogo godina kasnije, ove riječi su odjekivale u vašim ušima: Tvoje najbolje nije dovoljno dobro.

Shvatanje lične vrijednosti uveliko određuje način našeg življenja i ponašanja. Kako mi vidimo sebe i kako to osjećamo uveliko određuje kako ćemo se ponašati prema drugim osobama i kako ćemo se suočiti sa velikim pitanjima našeg života. Ukoliko ne razvijemo jak, pozitivan osjećaj lične vrijednosti, sve što budemo radili biće negativno obojeno. Ali, kako da to uspijemo kada smo često okruženi ljudima poput nas, koji uplašeni za svoju ličnu vrijednost, snižavaju tuđu. U ovom smjeru, ljudi su razvili nekoliko strategija.

1# Ono što imaš (pristup posjedovanja)

Vjerovatno ste čuli izreku: „Jedina razlika između ljudi i djece je cijena njihovih igračaka.“ Na engleskom to bolje zvuči:

„The only difference between the man and the boys

is the price of their toys.“

Svi mi vidimo oko sebe kako ličnu vrijednost u očima drugih često podižu neke skupe stvari: telefoni, kompjuteri, satovi, auta … I ponekada i sami zaželimo te stvari, dok  posmatramo različite izloge koje nude mnogo više nego što će mnogi od nas ikada moći da sebi priušte. I kada čujemo priču nekih crkvenjaka kako nije u tome sreća, odgovaramo da oni tako misle jer ni sami nemaju i hvataju se za slamku vjere koja im preostaje. Ali kada iste riječi čujemo od nekoga „ko zaista ima,“ onda pjesma Dine Merlina „Nije sreća para puna vreća, znaju oni koji imaju…“ onda smo malo, ali samo malo, spremniji da saslušamo. Evo šta kažu ti „koji imaju,“ zašto materijalne stvari ne pomažu u podizanju vlastite vrijednosti:

1. Čak i oni koji su iskusili ova osjećanja u malom obliku znaju da osjećanje sreće zbog posjedovanja ne traje dugo. Zato što se stvari ne mijenjaju; samo ljudi imaju tu sposobnost da nas iznenade.

2. Za razliku od nekoga koji ima, onaj koji nema može da se nada bogatstvu i da očekuje razliku, što onaj koji ima ne doživljava. Smisao se polako gubi. Bogati uskoro otkriju da što više stvari imaju, njihova vrijednost je manja.

3. Imanje umnožava brigu, što onda utiče na zdravlje. Pitajte samo bilo koga sa skupim autom da li mirno spava kada ga parkira, čak i ako ga parkira ispred svoje kuće.

4. Oni koji imaju suočavaju se sa dilemom koju su imali faraoni: kako to ponijeti sa sobom u grob?

2# Ono što radiš (pristup samoostvarivanja)

Povećanje vrijednosti kroz razvoj samog sebe, bilo da je sport, obrazovanje ili nauka u pitanju. Biti najbolji u nečemu, u bilo čemu, pa makar to bilo i zavrtanje sijalica. Ali i ovdje nailazimo na probleme. Svako ko je iskren vidjeće da ovo ne pomaže jer uvijek možemo da podignemo nivo sa kojim se upoređujemo: bilo da je u pitanju naš lični uspjeh (broj bodova) ili neko drugi. Tijelo sportiste vremenom slabi, um naučnika se igra ludim brojevima, otpuštaju nas sa posla snova, povrede i bolesti uzimaju nam sposobnosti.

Ako je vaše samovrednovanje zasnovano na vašem dnevnom učinku, danas ćete biti gore, sutra dole. Dešava se da ne dostižemo i ne zadovoljavamo čak ni svoje male kriterijume.

3# Koga poznaješ (pristup odnosa)

Ovaj pristup pokušava da podigne našu ličnu vrijednost kroz poznanstva, tj. ostvarivanje odnosa sa ljudima. Mišljenja drugih ljudi o nama i način kako se oni ophode stvara pozitivnu ili negativnu sliku nama o nama samima. Zaljubljenost, npr. ili, poznanstvo sa poznatima, što je uglavnom pretjerivanje jer oni vrijede nešto pa ćemo sad i mi vrijediti. Tu nastaje problem jer nije svaka slavna osoba jednako omiljena u svakoj grupi; tako će vaša vrijednost takođe varirati u zavisnosti od grupe ljudi među kojima se nalazite.

Pristup razvoja lične vrijednosti kroz odnose sa drugima jeste dobar put samo ako pronađemo pravu osobu. Zato je jedno od najboljih mjesta za ovaj pokušaj brak. Ako sve osobe podijelimo na one koje daju i one koje primaju, u braku mi vidimo tri mogućnosti spoja ovih osoba:

1 – brak uzimaoca i uzimaoca: to je pakao u kome je samoća raj.

2 – brak davaoca i uzimaoca: destruktivan je za obe strane zato što jedna strana stalno daje, a druga stalno uzima.

3 – brak davaoca i davaoca: takođe destruktivan jer jedna strana može pronaći treću stranu, uzimaoca, kojoj ona više treba budući da partner u braku samo daje i nema velikih potreba za njom.

Ovo pokazuje da i naši najbolji napori završavaju bezuspješno. Mi imamo nezasitu želju da ostvarimo  savršeni odnos, sa idealnom osobom. Potrebno je pronaći osobu koja vas u potpunosti poznaje, koja će vas stalno voljeti (ovo je kombinacija koja pravi problem – uglavnom onaj koji nas poznaje teško može da nas voli) i koja nas nikada neće ostaviti, napustiti. Ovo je četvrti pristup, koji ja vjerujem da nudi Biblija.

# Savršeni odnos – Isus Hristos

Biblija tvrdi da takav odnos svaka osoba može ostvariti kroz poznanstvo sa Isusom Hristom. Ona tvrdi da je On osoba koja nas najbolje poznaje, da ne postoji ništa o nama što se desilo, a da On ne zna. Jevanđelisti su zapisali da je rekao „da nam je i kosa sva na glavi izbrojana“ (Matej 10:30). Očigledno je onda da On nema problema sa našim tajnama.

U isto vrijeme, to Njega ne sprečava da nas voli. Na mnogo mjesta Biblija uvjerava u Božju ljubav. Samo jedan, možda najpoznatiji stih iz Biblije, tvrdi da je „Bogu tako omilio svijet da je sina svojega dao da nijedan koji ga vjeruje ne pogine nego da ima vječni život“ (Jovan 3:16). I sad ono najbolje: ovakvo poznanstvo nema kraja, nema granica. Isus je živ! On je umro ali i vaskrsao (Otkr. 1:18) tako da Njegove riječi imaju smisla kada kaže da je sa nama uvijek, u sve dane, do kraja svijeta (Matej 28:20), kada će doći i uzeti nas k sebi da budemo gdje je i On (Jovan 14:3). Ukoliko niste isprobali, kako možete tvrditi da ovo ne funkcioniše? Ne vjerujte tuđim pričama, isprobajte sami.

1 comment