Kada podrška sporta postaje etičko pitanje?

Koliko dana je Pumpido ležao zbog slomljene noge, zašto je Bađo promašio jedanaestarac u finalu, ko je ubio Andresa Eskobara nakon što se vratio u svoju zemlju, kako je simulacija ljuljanja tek rođenog Bebetovog sina Mateusa postala način proslave i nekih kasnijih pogodaka … sva ova nevažna pitanja i mnoga druga važna, a vezana za fudbal su bila veoma interesantna jednom mladiću od 15 godina. A onda … onda je razumio da postoje trenuci kada gledanje fudbala postaje etičko pitanje. Web portal index.hr, kao i mnogi drugi, objavili su vijest kako će engleski fudbalski klub Manchester United u narednoj sezoni izdvojiti 95 miliona funti, te da će taj novac investirati u igrače, trening-centar i stadion. I pored pet puta većeg duga, izvršni direktor ovog kluba David Gill izjavljuje: „Novca, dakle, definitivno ima.“ E pa gospodine Gill, možete li tu rečenicu ponoviti pred roditeljima 24 000 djece koja umru svake godine od posledica siromaštva? Možete li im reći kako novca definitivno ima, ali ono što nedostaje jeste želja i volja da se taj novac pravedno (ne jednako) podijeli za dvije drevne ljudske potrebe: hljeba i igara? Naravno, svako od nas manje ili više doprinosi finansijskoj neuravnoteženosti na ovom svijetu, na ovaj ili onaj način. Ali po kojoj matemtičkoj funkciji su Chris Smalling i Javier Hernandez zaslužili 18 miliona funti za svoj dolazak u ovaj engleski klub? Koliko dječijih života se uopšte može uporediti sa preplaćenim sportistima i njihovim luksuznim klubovima? I u kom trenutku samo posmatranje ovih takmičenja i takmičara počinje da bude etički neispravno? Da bi zlo trijumfovalo potrebno je samo da dobri ljudi ne čine ništa, a da bi neko od ovih mališana preživio i nastavio da živi dovoljno je da se neki od ovih ljudi odreknu nekih svojih višaka? Moj prijatelj Gregor koji je nedavno posjetio Ugadnu u svojoj režiji sa još dva svoja prijatelja, za manje od 100 € je kupio olovke i sveske mališanima u četiri osnovne škole, koje broje oko 1000 djece!! !! Ne želim da zvučim kao neki izgubljeni fundamentalista u modernom svijetu, ali mislim da bi svaki sledbenik siromašnog Isusa, i svakog drugog boga i božanstva zainteresovanog za ljude, trebao razmisliti šta i koga podržava svojim aktivnostima.