Stara misao za Novu godinu

Još jedna godina je iza nas i mi se približavamo novoj godini. Mi imamo tu zaostavštinu još iz helenističke kulture, grčkog svijeta, koji su, kaže se, voljeli nove stvari i nove ideje. Kao što se dijete obraduje novoj igrački, tako se starija osoba raduje novoj knjizi, novom autu. Sama misao „Nove godine“ ja nešto tako poželjno ljudskom umu, jer mi nismo samo racionalna bića nego i emotivna. Jedna takva ideja veoma odgovara svakom od nas: cijela jedna godina, a nova prilika, nove mogućnosti, novi početak.  Kako to lijepo zvuči. Ipak svako od nas zna da osim što se zemlja okrene oko sunca za 365 dana, nikakva druga opipljiva razlika ne postoji između 31. decembra i 1. januara: osim ako izuzmemo mamurluk.

Sve ovo ukazuje da je naš um sposoban da pravi apstraktne razlike te da to što je prilično neopipljivo može uticati (i utiče) na fizičke aspekte našeg života.

Pogledajmo kratko unazad u ovu godinu, na neke veće i značajnije događaje koji su je obilježili.

–             Španija je preuzela predsjedanje EU od Švedske; istog dana (1. januara) samoubilački napad u Pakistanu, 95 mrtvih i preko 100 povrijeđenih.

–             Zemljotres magnitude od 7.0 po Rihterovoj skali zadesio je ostrvsku državu Haiti: preko 230 000 mrtvih. Jedan od najsmrtonosnijih zabilježenih do sada.

–             Skulptura „L’homme qui marche“ je prodana za rekordnih 65 miliona funti (103.7 milona dolara). Samo par mjeseci kasnije jedna od slika Pikasa je prodana za 3 milona više postajući tako najskuplje prodano umjetničko djelo.

–             Poginuo poljski predsednik Leh Kačinski.

–             U riječnike svih svjetskih jezika je ušla teško izgovorljiva islandska rijel Ejefjatlajokutl, tačnije ime vulkana koji je par mjeseci smetao avio saobraćaju i ljudima.

–             U Meksičkom zalivu je eksplodirala naftna platforma Deepwater Horizon; osim 11 poginulih, nafta je sedmicama curila u more praveći tako jednu od najvećih ekoloških katastrofa.

–             13. oktobra 33 rudara u Čileu ostala pod zemljom 69 dana.

Ako biste pitali bilo koju osobu na ovom svijetu o njenim željama u idućoj godini, siguran sam da bi odgovor većine, ako ne i svih, uključivale želje za mirom, sigurnošću, stabilnošću… Uglavnom, sve ono što nam danas nedostaje.

Vjerske i političke vođe daju veoma hrabre izjave pokušavajući da na taj način ohrabre druge i održe svoju poziciju još koji mandat, ali svima je jasno da smo izgubili kontrolu nad mnogim dugmićima naših života, i kolektivno i pojedinačno. U ovom kontekstu sjećam se riječi koje je izrekao Isus Hristos svojim učenicima, a koje je zapisao jevanđelista Jovan u 14:27:

„Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam: ne dajem vam ga kao što svijet daje, da se ne plaši srce vaše i da se ne boji.“

Često sam čitao ove riječi, primjenjivao na njima sve ono što sam naučio na časovima teologije i pokušavao odgonetnuti kako to svijet daje mir. Neko će reći kako se do mira stiže ratom; ali u ovom tekstu nemamo tog objašnjenja. Drugi komentatori će reći kako je u pitanju kvalitativna razlika između mira kojeg svijet daje i onog koga Isus nudi. Nekako ni to nije zadovoljilo moju radoznalost. Ali onog trenutka kada sam izgubio taj mir, razumio sam o čemu to Isus priča. Onog trenutka kada sam se plašio i najmanjeg kašlja svoje dvogodišnje ćerke, da se ne bi razboljela; svakog zvonjenja poštara na vratima, zbog prevelikih računa i finansijske nesigurnosti; svakog čudnog zvuka u motoru mog 10 godina starog Opela, zbog straha da ne ostanem na putu … tada sam znao u potpunosti šta je značio taj mir koji jedino Isus može da ponudi.

Na drugom mjestu u istom jevanđelju (po Jovanu 16:33) sam našao dodatno objašnjenje za svoju nedoumicu.

„Ovo vam kazah, da u meni mir imate. U svijetu ćete imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet.“

Sad je već jasnije o čemu Isus govori. Jedino njegova ličnost može ovom svijetu da ponudi mir. Jedino oni koji uspostave stalnu komunikaciju, prijateljstvo, odnos, druženje … kako god to da nazovete sa Isusom Hristom mogu računati na uklanjanje straha. Baš kao što nam je svakodnevno neophodna hrana i piće, baš tim simbolima Isus je predstavio svoje prisustvo u našem životu. Svakodnevno. Evo jedne lijepe misli koje nam dalje može pomoći u razumijevanju ovih biblijskih stihova:

„Posvetite ujutro sebe Bogu; neka vam to bude prvi posao. Neka vaša molitva bude: “Uzmi me, o Gospode, da potpuno budem Tvoj! Sve svoje planove stavljam pred Tvoje noge. Upotrijebi me danas u svojoj službi. Budi sa mnom, i neka se cijelo moje djelo obavlja u Tebi!” Tako treba da bude svakoga dana. Svakog jutra posvećujte sebe Bogu za taj dan. Iznesite Mu sve svoje planove, da Njegovo proviđenje pokaže da li ih treba ostvariti ili odbaciti. I tako ćete, iz dana u dan, svoj život predavati u Božje ruke; tako će se vaš život oblikovati da bude sve sličniji Hristovom životu.“

Ovdje je tajna pobjedonosnog hrišćanskog života. I ovo je uistinu naša najveća potreba, ne samo u novoj nastupajućoj godini, nego već danas, sada i ovdje.

1 comment