Znam da već uveliko kasnim ukoliko želim da se pridružim globalnim protestima protiv ACTA-e iliti trgovinskog sporazuma protiv falsifikovanja. Da kažem kako sam bio zauzet drugim obavezama, bio bi to vjerovatno samo dio istine. No, budući da sam jedan od onih koji svoje ideje širi internetom, činjenica da bi mi ga neko mogao zabraniti zaista me uzdrmala. No problem je što je ovdje u igri više od interneta. Tako dakle, ovo važi za sve nas: bolje ikad nego nikad – STOP ACTA! Continue reading “Slobode kao da polako ponestaje …”
Mjesec: Februar 2012.
Vjerujem
Kada god stigne do mojih ušiju ta ružna vijest, kako je neko sa ove zemlje prestao da diše, da postoji, da se bori za život i vazduh (kao što je to jutros), ja se duboko zamislim. U tom trenutku mi dođu na pamet riječi mog pokojnog đeda Đorđe, riječi koje je on veoma često izgovarao. Nije on bio nešto posebno religiozan čovjek, Continue reading “Vjerujem”
Komšije smo!
Dogovorivši se nešto sa gospodinom koji stanuje u zgradi odmah do moje, u istoj ulici, ja sam zaboravio to da ispoštujem. Par dana kasnije sam ga sreo, sjetio se dogovora i mog zaborava, pa sam mu se izvinio. Na moje izvinjenje, on je odgovorio: “Ma sve je u redu, komšije smo.” Continue reading “Komšije smo!”
Ako dakle vi zli budući…
Znam da je Nova godina iza nas, čak i kineska, ali ova slika nije podsjetnik na nijednu od njih. Kao što to obično biva, ova slika ne znači mnogo van njenog konteksta. A kakav je kontekst ove slike, pročitajte u nastavku ovog teksta.