Poezija
Hoćeš da me ispovediš,
Nekom popi u Evropi
On 30. октобра 2012. by yelimir
Hoćeš da me ispovediš,– Ja se krijem.
Hoćeš pričest da mi dadeš,
– Ja se smijem.
Hteo bi stavit’ ruku na me,
– Ne podnosim;
Poezija
Poema jedne starice
On 24. октобра 2012. by yelimir
Poslije smrti jedne starice na gerijatrijskom odjeljenju male bolnice kraj Dandija u Škotskoj, sestre koje su raspremale njenu sobu našle su među njenim bezvrijednim stvarima jednu pjesmu koju je ona napisala. Kvalitet i sadržaj poeme su impresionirali sve zaposlene, tako da su svi uzeli kopije za sebe. Ova jedina zaostavština te starice budućim pokoljenjima objavljena je u Božićnom izdanju časopisa za mentalno zdravlje Sjeverne Irske. Ova nepoznata starica je u svojoj poemi istakla da svi mi ostavljamo „Neke otiske u vremenu“…
Prenosim
Glupost je defekt ljudskosti
On 18. октобра 2012. by yelimirPitajući se kako je moguće da skoro čitava nacija podlegne suludim Hitlerovim idejama, Ditrih Bonhefer, nemački borac protiv nacizma, napisao je ovu sjajnu analizu fenomena ljudske gluposti.
Glupost je opasniji neprijatelj dobra nego što je zlo. Protiv zla možemo da se bunimo, ono se može razotkriti, u slučaju nužde i sprečiti silom; zlo uvek u sebi nosi i klicu sopstvenog uništenja zato što
Priče
Čudnovati pas
On 11. октобра 2012. by yelimir
Čovjek je poveo svog novog psa prvi put u lov. Ubrzo, pogodio je divlju patku koja je pala u jezerce. Pas je prošetao po vodi, dočepao patku zubima i donio je. Zapanjen, čovjek je pucao na drugu patku i, na njegove oči, pas ponovo nije propao u vodu dok je išao da je donese.
Prenosim
Posvuda glasna tišina
On 6. октобра 2012. by yelimir
Nismo ni svjesni kako smo postali ovo što jesmo i zašto reagujemo (ili ne) na stvari oko sebe. Mislim svakako da je to spoj nekog genetskog koda, vaspitanja u mladosti, sistema vrijednosti društva u kojem smo formirani…
Neko će reći, mladost živismo u totalitarnom sistemu u kojem i nije baš bilo puno sloboda pojedinaca. Uslovno rečeno, to svakako stoji. Ali, ja se nikako ne sjećam da nas je bilo ko učio da budemo samo servilni, poslušni i nekritični. Mene svakako niko nije.
Poezija
Jedanput se živi
On 1. октобра 2012. by yelimir
—
Jedanput se živi,
I mora se mreti,
Svaki trenut može
Život nam oteti.