Da čujete proroka koji sve što kaže to se ispuni, da li bi onda rekli da su to samoispunjujuća proročanstva?…
Posvuda glasna tišina
On 6. октобра 2012. by yelimirNismo ni svjesni kako smo postali ovo što jesmo i zašto reagujemo (ili ne) na stvari oko sebe. Mislim svakako da je to spoj nekog genetskog koda, vaspitanja u mladosti, sistema vrijednosti društva u kojem smo formirani…
Neko će reći, mladost živismo u totalitarnom sistemu u kojem i nije baš bilo puno sloboda pojedinaca. Uslovno rečeno, to svakako stoji. Ali, ja se nikako ne sjećam da nas je bilo ko učio da budemo samo servilni, poslušni i nekritični. Mene svakako niko nije.
A danas, dvadesetak godina takozvane demokracije, sve same „ćutolozi“ i mudraci od kojih glava jako boli. Svi sebično gledaju svoja posla, ne reaguju na nepravilnosti i nepravde učinjene drugima. Naravno, u strahu za egzistencijom ili golim preživljavanjem. Takva su, kažu vremena. Gledaj svoja posla. Ali, molim vas, treba i dostojanstvo bar malo sačuvati. Misli li ko i o tome?
Nekako mi se čini da se danas pojedinac najlakše i najčešće usudi otvoreno govoriti i kritički razmišljati o političarima i velikim političkim temama uopšte. Dakle, upravo o onim stvarima koje su u bivšem sistemu bile nezamislive, čak i opasne. Danas predsjednika države možeš bez posebnih posljedica opsovati i to vrlo glasno.
U svim drugim segmentima i odnosima (izuzetak su valjda porodični i prijateljski), ljudi su zaćutali. Ćite aktivno, glasno i uporno. Valjda zbog različitih strahova – malih i velikih. Iz strahova koje su nametnuli novi društveni sistemi tranzicijskog primitivnog kapitalizma u kojem vladaju skoro robovlasnički odnosi. Kako bismo ih drugačije mogli nazvati? Tako stado ćuti u preduzećima, javnim zavodima, novinarskim redakcijama, čak i umjetničkim ustanovama. Danas je i na sindikalnim sastancima komorna atmosfera. Moraš biti oprezan, jer i tamo je jako puno doušnika. Ćute pozorišni i muzički kritičari, posebno onda kada moraju pisati o domaćim umjetnicima. Valjda da se ne bi kome zamjerili, jer sutra će ga pobogu na ulici sresti. Profesionalno poštenje i lični integritet se tako danas jeftino i u trenutku proda.
Sloboda govora, pisanja, čak i glasnog (drugačijeg) razmišljanja u tzv. današnjim demokracijama od Triglava do Đevđelije je apsolutno ugrožena i nepoželjna. Stanje duha je poražavajuće. Provincijalizam i primitivizam na svakom koraku, uz kolektivnu psihozu kroničnih poslušnika koji se međusobno podržavaju i grupišu. Sve iz pukog straha koji ih manično proganja. Od njega teško da mogu pobjeći i postati slobodni. I ko zna do kada tako.
Traje ova naša tranzicija strašno dugo…
NAJNOVIJI ČLANCI
Biblija blog bog bolest citati crkva djeca društvo duhovna duhovnamisao duhovna misao duhovnamisao.com duhovnamisao.wordpress.com duhovnost film Hristos hrišćanstvo istina isus Isus Hristos Izrael jevanđelje jevanđelje po mateju ljubav misao molitva novac poezija politika porodica priče priče s poukom rat religija roditelji sloboda smisao smrt Sveto Pismo tumačenje videoblog vjera vlog zlo život
Besmisleno izbegavanje...
"Ako ko reče: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga…
Izbegavanje... Još jednom - dokazi da Hrišćani mrze druge vere?
Za mene je to više dokaz da postoje hrišćani i oni koji se samo tako zovu.
Ostavite odgovor