Kad nas muči neki jad …

Priča o HajdiHajdina neveselost nije izmakla bakinom oku. Starica je čekala nekoliko dana da vidi hoće li biti promjene i neće li se dijete razvedriti. Ali, kako se ništa nije promijenilo, a baka, ponekad, već u rano jutro opazila da je Hajdi plakala, pozva je jednog dana u svoju sobu, stavi je ispred sebe i upita vrlo nježno:

“Sad mi kaži, Hajdi, šta ti je. Zašto si tužna?”

No, upravo pred ovom dobrom bakom, koja je prema njoj tako ljubazna, nije htjela da se pokaže nezahvalnom. Baka nakon toga možda ne bi ni bila više tako prijatna. Zato Hajdi žalosno reče:

“To je nešto što se ne može reći.”  Continue reading “Kad nas muči neki jad …”

Dan kad sam sreo “zapad” u našem dvorištu

pretučenMoj drug Boško me često nazove – ima on taj običaj … (Ako vas ovo podsjeća na početak Dežulovićevog pisanja, onda ste pogodili 🙂 Nazove i traži da mu nosim neke kompjutere njegove na popravak. Zadnji put sam ih ostavio i on se nije javio neka dva mjeseca, da bi na kraju opet tražio da ih platim i preuzmem. Kad sam stigao da preuzmem njegove kompjutere, ispostavilo se da “još nešto treba da se instalira” i pored toga što je kompjuter ležao kod njih dva mjeseca – govorimo o profesionalizmu na Balkanu. I dok sam čekao da se to završi, začuo sam buku preko puta ulice i vidio dvojicu ljudi kako se tuku! I tu cijela ovo priča, na koju ukazuje naslov počinje.  Continue reading “Dan kad sam sreo “zapad” u našem dvorištu”