TV i seksualno sazrevanje dece

Televizija ima ogroman uticaj na razvoj seksualnosti kod mladih. Ona moćno utiče na oponašanje zamršenih “ljubavnih” veza kakvim obiluju TV-serije, i modela vanbračnih, površnih, nasilnih seksualnih odnosa bez imalo bliskosti i topline.

* * *

Na kongresu adolescentne ginekologije održanom u Italiji, sa zabrinutošću je naglašeno da prerana seksualnost dobija vrlo zabrinjavajuće razmere. Podsećajući da je do pre pedesetak godina pubertet u proseku nastupao oko 13. godine, profesor dr Đanbatista Masi kaže da se taj prosek sada spustio na osam ili devet godina. Jedna od posledica je niži rast devojčica jer, zbog prerane menstruacije, nastaju poremećaji u razvoju kostiju.

tv-i-seksualno-sazrevanje2 — “Koliko trebam imati godina da bih se prvi put udala?”

Profesor Masi smatra da televizija, kao i film, novine i drugi mediji, prenose poruke pred kojima su deca bespomoćna, pa su tako i mališani od šest ili sedam godina bukvalno bombardovani slikama i podsticajima koji su u vezi sa seksom. Dovoljno je podsetiti se samo pojedinih reklamnih spotova. Na primer, da bi se prodao automobil pokazuju se delovi ženskog tela, a na kraju kao dominantna poruka ostaje seks. To, pre svega, deluje na najmlađe, a kod devojčica, zbog preteranog seksualnog stimulansa, pojačava se rad hipofize što podstiče lučenje hormona koji ubrzavaju pojavu prve menstruacije. Naravno, na raniji ulazak u pubertet utiče i obilnija hrana, veoma osiromašena zbog tehnološke obrade i puna hormona, što doprinosi bržem biološkom razvoju.

Nema više sumnje da televizija ima ogroman uticaj na razvoj mladih. Engleski istraživači Džejn Braun i Danijel Or su čak dokazali da što se više vremena provodi pred televizorom to se i ranije stupa u seksualne odnose i sve je više neželjenih trudnoća. Takođe, što se više gleda televizija, sve je i veća sklonost da se normalnim smatraju komplikovane “ljubavne” veze kakvim obiluju sapunske opere, modeli vanbračnih, površnih, nasilnih seksualnih odnosa bez imalo bliskosti i topline. Ako tu nema roditelja koji je spreman i sposoban da pomogne detetu da razlikuje stvarnost od fikcije, neminovno je da će shvatanje seksualnosti kod mladih biti duboko poremećeno.

Prevremeni fizički razvoj vrlo ozbiljno brine stručnjake, jer na primer, desetogodišnjak koji je već obuzet željama i podsticajima kakvi su primereni odraslom čoveku, skoro neminovno će postati žrtva psihičkih trauma. I ne samo to. Taj razvoj ne proističe iz stvarne zrelosti, već je izazvan televizijskim modelima. Zbog toga su najmlađi uskraćeni za sve one važne stvari koje bi period detinjstva mogao da im pruži, da bi spremni mogli da stupe u doba adolescencije.

U mnogim emisijama vidimo devojčice u “seksi izdanju” koje su već predmet želje. Kao da su već prave žene. A one to nisu. Po fizičkom izgledu, doduše, one jesu procvetale, ali u odnosu na svoje vršnjakinje iz ranijih vremena, u stvarnosti su još nezrele. Nekada, u sedamnaestoj godini, posebno su devojke sa sela bile spremne da postanu majke, jer su iskustvo sticale starajući se o mlađoj braći i sestrama, znale su kako se vodi domaćinstvo. Danas je zrelost, na žalost, samo prividna. I što je još gore, mnogima nije ni stalo da se ta deca pravilno razvijaju, bez žurbe i u skladu sa svojim stvarnim dobom.

Televizija ne poštuje postepenost dečijeg razvoja, već neoformljene dečije umove prerano dovodi u dodir sa svetom odraslih, tako da deca gledaju nešto što ni u kom slučaju nije za njihov uzrast – činjenice i protivrečnosti života kao što su: preljuba, promiskuitet, razvod, homoseksualnost, incest, nasilje, sadizam… Istinama i činjenicama koje su i odraslima teško podnošljive bombarduju se adolescenti i deca koja su potpuno nespremna da rukuju tako “zapaljivim materijalom”. Rezultat toga je “kratki spoj” centara za unutrašnju moralnu i duhovnu kontrolu ko zna koliko miliona dece pod uticajem preuranjenog sučeljavanja sa stvarnošću u kojoj odrasli žive – nakon čega sledi bežanje od ovih neizbrisivih aveti slepim ulicama alkoholizma, narkomanije, nastranog seksa i samoubistva.

Tako TV i drugi moderni mediji često stvaraju ciničnu, od svega već umornu, bezvoljnu, senzualnu, izopačenu decu, kojoj su oduzeti neophodni detinji i mladalački snovi nametanjem “stvarnosti” televizijskog iskustva, te su “katapultirani” u vizuelno odraslo doba mnogo godina pre nego što mogu da podnesu “preopterećenje mreže”.

Industrijalce ne zanimaju ničija deca. Njih zanima samo jedno – potrošnja robe. Nije potrebno biti stručnjak da bi se primetilo da TV-industrija, na putu do profita, eksploatiše i raspaljuje ljudsku požudu, taštinu i pohlepu. Ako roditelji ne zaštite svoju decu od neprestanog emocionalnog napada televizije, ko će to učiniti?

Prenešeno za Znakovi pored puta

Jevanđelje srijedom: Matej 7. poglavlje

Jevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

U prvom poglavlju jevanđelja po Mateju pisao sam o ženskim osobama iz Hristovog rodoslova. Drugo poglavlje je bilo rezervisano za tri različite reakcije na Hristovo rođenje predstavljene kroz tri grupe ljudi: mudrace, Iroda i jevrejske vođe. U trećem se javlja još jedna nova ličnost, Jovan Krstitelj, te se opisuje njegov odnosa prema Isusu, mesijanskom caru. Hristovo kušanje je zapisano u četvrtom poglavlju. Petim poglavljem pokušavam razumjeti blaženstva, ili bar jedan njihov dio. Od mnogih tema u šestom, pišem o zloupotrebi religije i Hristovom savjetu za borbu sa brigama.

U ovom poglavlju se nalazi stih koji je vjerovatno najcitiraniji biblijski tekst od onih koji žele da žive po svojoj volji, bez da budu opomenuti od strane onih koji se nazivaju hrišćani. Najčešće dolazi u skraćenom obliku “ne sudite” i to onda kada ja želim da uradim nešto što Biblija zabranjuje i kada me neko na to podsjeti: npr. praktikovanje homoseksualnih odnosa. Ovaj tekst doista opominje na neadekvatno prosuđivanje drugih. U pitanju su oni koji osuđuju manji propust dok čine veći (7:3-4). Dakle, ukoliko činim nešto što Biblija zabranjuje, a pozivam se na nju kao autoritet koji zabranjuje osuđivanje, onda sam upravo u poziciji licemjera, kojeg ovaj tekst opisuje. Poziv je da se lični, vidljivi veliki nedostatak ukloni u cilju pomoći bližnjem da se izbori sa manjim propustom (7:5).

U daljem tekstu nailazimo na moj omiljeni stih. To je Hristovo poređenje zlih roditelja (grešnih ljudi po biblijskoj definiciji) i dobrog, pravednog Boga (po biblijskoj definiciji) – pokušaj da se uvjere ljude kako je Bog na njihovoj strani. Ukoliko su ljudi grešnici spremni činiti dobre stvari za svoju djecu, “koliko će više otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?” (7:11)

Ideja o širokom i uskom putu je takođe dobro poznata i van religijskih krugova. Isus podsjeća da život usmjeravan Božjim vrijednostima ima svoja ograničenja i zbog toga biva odbačen od velikog broja ljudi. Sa druge strane, put u propast je popularan i, po riječima Hristovim, “mnogo ih ima koji njim idu” (7:13). I jedni i drugi biće prepoznati na osnovu rezultata njihovih života – dobro i zlo drvo sa svojim plodovima. I tu dolazi opomena onima čija su usta puna religioznih termina i okruženje ispunjeno vjerskim simbolima.

Samo vjersko verbalno izjašnjavanje nije dovoljno. Ni neke od nesvakidašnjih vjerskih aktivnosti – poput predskazivanja budućnosti, egzorcizma i čudotvorstva – nisu znak uskog puta niti dobrog drveta. Danas mnogi bivaju zavedeni vanjštinom i onim što im se činilo kao siguran znak autentične religioznosti. Prema Isusovim riječima takvi čine “bezakonje” (7:23). Suprotno njima su oni “koji čine po volji oca koji je na nebesima” (7:21). Termini “bezakonje” i “Božja volja” su jasne aluzije na Dekalog. Zato prije nego poslušate neke od savremenih proricatelja (što vam ne savjetujem), pogledajte da li lišće njegovog drveta krasi osobina poštovanja svih Deset zapovijesti.

Ali, istinska stvarnost nečije vjere će se pokazati tek u vrijeme krize. Trenutak kada udari pljusak, nadođu vode, zaduvaju vjetrovi i napadnu na duhovnu kuću pojedinca, biće jasan pokazatelj da li se pojedinac kretao uskim putem, bio dobro drvo i činio Božju volju ili zavravao sebe i druge. Na žalost, to je ujedno i trenutak kada je za neke prekasno – jer se tada njihova duhova kuća, građena na pogrešnim temeljima, raspada strašno (7:27b). Zato krenite na vrijeme sa ispravnom duhovnom arhitekturom.

Otac nastradalog

U jednoj varošici došlo je do saobraćajnog udesa. Žrtva je bila okružena velikom grupom ljudi, tako da novinar nije uspijevao da priđe i vidi je. Tada mu je sinula ideja:

“Ja sam otac nastradalog!” viknuo je. “Molim vas, pustite me da prođe! Ja sam otac!”

Gomila se razmakla i on je ugledao nastradalog. To je bio magarac.

Naravoučenije: “Ko odgovara prije nego čuje, to mu je ludost i sramota.” (Sveto pismo, Priče Solomunove 18:13)

Spasen od koga?

“Mnogi su čuli jevanđelje prenešeno u kontestu spasenja na sledeći način: Bog mora da uništi grešnike, jer je Bog svet, ali je Isus platio cijenu za naš grijeh te tako mi možemo imati vječni život. Koliko god ovo bilo tačno ili netačno, tehnički ili teološki, ovakva misao suptilno govori ljudima kako nas Isus spašava od Boga. Budimo jasni: mi ne treba da budemo spašeni od Boga. Bog je onaj koji nas spasava od smrti, grijeha i uništenja. Bog je spasitelj.” (Love Wins)

RobBellLoveWins_LG — Rob Bell, pisac i pastor