Jevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.
U prvom poglavlju jevanđelja po Mateju pisao sam o ženskim osobama iz Hristovog rodoslova. Drugo poglavlje je bilo rezervisano za tri različite reakcije na Hristovo rođenje predstavljene kroz tri grupe ljudi: mudrace, Iroda i jevrejske vođe. U trećem se javlja još jedna nova ličnost, Jovan Krstitelj, te se opisuje njegov odnosa prema Isusu, mesijanskom caru. Hristovo kušanje je zapisano u četvrtom poglavlju. Petim poglavljem pokušavam razumjeti blaženstva, ili bar jedan njihov dio. Od mnogih tema u šestom, pišem o zloupotrebi religije i Hristovom savjetu za borbu sa brigama.
U ovom poglavlju se nalazi stih koji je vjerovatno najcitiraniji biblijski tekst od onih koji žele da žive po svojoj volji, bez da budu opomenuti od strane onih koji se nazivaju hrišćani. Najčešće dolazi u skraćenom obliku “ne sudite” i to onda kada ja želim da uradim nešto što Biblija zabranjuje i kada me neko na to podsjeti: npr. praktikovanje homoseksualnih odnosa. Ovaj tekst doista opominje na neadekvatno prosuđivanje drugih. U pitanju su oni koji osuđuju manji propust dok čine veći (7:3-4). Dakle, ukoliko činim nešto što Biblija zabranjuje, a pozivam se na nju kao autoritet koji zabranjuje osuđivanje, onda sam upravo u poziciji licemjera, kojeg ovaj tekst opisuje. Poziv je da se lični, vidljivi veliki nedostatak ukloni u cilju pomoći bližnjem da se izbori sa manjim propustom (7:5).
U daljem tekstu nailazimo na moj omiljeni stih. To je Hristovo poređenje zlih roditelja (grešnih ljudi po biblijskoj definiciji) i dobrog, pravednog Boga (po biblijskoj definiciji) – pokušaj da se uvjere ljude kako je Bog na njihovoj strani. Ukoliko su ljudi grešnici spremni činiti dobre stvari za svoju djecu, “koliko će više otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?” (7:11)
Ideja o širokom i uskom putu je takođe dobro poznata i van religijskih krugova. Isus podsjeća da život usmjeravan Božjim vrijednostima ima svoja ograničenja i zbog toga biva odbačen od velikog broja ljudi. Sa druge strane, put u propast je popularan i, po riječima Hristovim, “mnogo ih ima koji njim idu” (7:13). I jedni i drugi biće prepoznati na osnovu rezultata njihovih života – dobro i zlo drvo sa svojim plodovima. I tu dolazi opomena onima čija su usta puna religioznih termina i okruženje ispunjeno vjerskim simbolima.
Samo vjersko verbalno izjašnjavanje nije dovoljno. Ni neke od nesvakidašnjih vjerskih aktivnosti – poput predskazivanja budućnosti, egzorcizma i čudotvorstva – nisu znak uskog puta niti dobrog drveta. Danas mnogi bivaju zavedeni vanjštinom i onim što im se činilo kao siguran znak autentične religioznosti. Prema Isusovim riječima takvi čine “bezakonje” (7:23). Suprotno njima su oni “koji čine po volji oca koji je na nebesima” (7:21). Termini “bezakonje” i “Božja volja” su jasne aluzije na Dekalog. Zato prije nego poslušate neke od savremenih proricatelja (što vam ne savjetujem), pogledajte da li lišće njegovog drveta krasi osobina poštovanja svih Deset zapovijesti.
Ali, istinska stvarnost nečije vjere će se pokazati tek u vrijeme krize. Trenutak kada udari pljusak, nadođu vode, zaduvaju vjetrovi i napadnu na duhovnu kuću pojedinca, biće jasan pokazatelj da li se pojedinac kretao uskim putem, bio dobro drvo i činio Božju volju ili zavravao sebe i druge. Na žalost, to je ujedno i trenutak kada je za neke prekasno – jer se tada njihova duhova kuća, građena na pogrešnim temeljima, raspada strašno (7:27b). Zato krenite na vrijeme sa ispravnom duhovnom arhitekturom.