Jevanđelje srijedom: Matej 10. poglavlje

Jevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

Razmišljanja na prethodna poglavlja iz jevanđelja po Mateju možete čitati na sledećim linkovima:

jev. po Mateju 1. poglavlje
jev. po Mateju 2. poglavlje
jev. po Mateju 3. poglavlje
jev. po Mateju 4. poglavlje
jev. po Mateju 5. poglavlje
jev. po Mateju 6. poglavlje
jev. po Mateju 7. poglavlje
jev. po Mateju 8. poglavlje
jev. po Mateju 9. poglavlje

Svi koji su čitali svetopisamske tekstove znaju da oni nisu pisani hronološkim redom nego na način kako su autori željeli prenijeti posebnu misao i poruku. Matej je već spomenuo (4:18-22) Hristov susret sa pojedincima koje je pozvao da ga slijede, dok je govorio da se približilo carstvo nebesko. Od petog do sedmog poglavlja njegovi učenici, kako ih naziva do desetog poglavlja (5:1, 8:18.23.25, 9:10-11.14.19.37), imaju priliku da saslušaju Isusov program i osnovne ideje: čuvena besjeda na gori. U osmom i devetom poglavlju Matej zapisuje kako učenici imaju priliku da posmatraju kako Isus radi ono što govori: iscjeljuje bolesne (9:7), čisti gubave (8:2), diže mrtve (9:25) i izgoni đavole (8:31). U desetom poglavlju, Matej nam predstavlja imena svih dvanaest Hristovih učenika i daje im titulu apostola. Ta riječ, αποστολος, označava onog koji je poslan sa određenim ciljem. U ovom trenutku Hristos šalje svoje učenike da govore i rade ono što su vidjeli od njega: “propovijedajte da se približilo carstvo nebesko; bolesne iscjeljujte, gubave čistite, mrtve dižite, đavole izgonite …” (10:7-8). Poruka ovog poglavlja svima onima koji sebe danas nazivaju Hristovim sledbenicima je veoma jasna: budite slični onome koga slijedite. Možda ne znamo kako da pomognemo svima i možda se nećemo složiti oko načina kako to da radimo, ali sigurno je da Hristos treba da bude uzor i da motivi za to budu čisti: jevanđelje se ne smije prodavati (10:8a).

U daljem tekstu, Isus ih upozorava kako će okruženje reagoviti na riječ i djelo njegovih učenika. Njihovo iskustvo je upoređeno sa ovcama među vukovima: jasna je ideja sukoba i netrpeljivosti. Ali … i ovdje postoji velika analogija između onoga što Isus govori da će doživjeti njegovi učenici i onoga što sam Isus doživljava i što Matej zapisuje u poslednjim poglavljima svog jevanđelja. Pokušaću to da predstavim na sledeći način:

Šta će se desiti učenicima	Šta se desilo Isusu
predaće vas sudovima – συνεδριον (10:17)	predan Sinedrionu (26:57)
izvodiće vas pred svjetovne vlasti (10:18)	izveden pred Pilata (27:2)
vi nećete govoriti, nego Duh (10:20)	Isus ne progovara, Pilat je oduševljen (27:14)
predaće brat brata (10:21)	Isusa predaje Juda (26:50)
svi će mrziti na vas zbog mene (10:22)	rekoše svi: da se razapne (27:22)

Dakle, na sebi svojstven način, Matej je napisao sledeće: ukoliko sebe smatraš Hristovim učenikom, onda treba da živiš onako kako je Hristos, Učitelj, živio. Hristos je svojim dolaskom na svijet uzburkao sile tame i one su se reagovale protiv Njega. Normalno je i prirodno očekivati da će i oni koji Njemu budu slični doživjeti slično. Možda je upravo ova činjenica razlog zašto je veliki broj sledbenika i “fanova” popularnih slavnih ličnosti, muzičara i glumaca, dok Isus Hristos zadobija mnogo manji broj sledbenika. Čak i oni koji tvrde da ga slijede, selektivno prihvataju Hristove poruke želeći da izbjegnu sukob sa silama tame na ličnom nivou. Čini se da je sve istinitija drevna izreka, jevanđelje nije za slabiće.

Naša dragocjena paganska prošlost

Bez obzira da li ljudski život posmatramo sa evolucionističke tačke gledišta ili ste bliži mom uvjerenju da je istorija ljudskog početka i roda opisana u knjizi koju nazivamo Sveto pismo, svaki narod je u određenom periodu svoje istorije bio paganski. Ovaj prisvojni pridjev koristim u kontekstu označavanja svih onih i svega onoga vezanih/nog za politeističke religije prepune magijsko-simboličkih rituala bez jasno određenog učenja, vjerovanja ili dogme. Dominacijom monoteističkih religija (judaizam, hrišćanstvo, islam) veliki dio svijeta počinje da posmatra svijet iz druge perspektive, iako se mnogi teško i nevoljno odriču svoje paganske zaostavštine, čime često nastaju veliki otkloni od prvobitne, početne ideje ili se pravi vjerska sinergija suprotnih pogleda.

Jedna od takvih pojava su i đolomari. Vjerujem da je mali broj vas ikada do sada čuo za ovu riječ, osim ako se početkom godine niste slučajno zatekli u nekoliko rijetkih makedonskih sela koji su zadržali ovaj događaj. U pitanju je poseban način dočekivanja 14. januara, u pravoslavnom kalendaru označenom kao dan posvećen Vasiliju velikom, zbog čega se ovaj festival naziva i Vasilica. Ako biste proveli sat-dva na sredini sela gdje se sve ovo događa vidjeli biste sledeće:

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=M9gC0t-EPCs&w=560&h=315]

Dvadesetak prerušenih osoba ogaravljenih lica obučenih u čudne i strašne kostime okićene velikim zvonima i praporcima koji igraju uz zvuke i buku koju prave skakanjem. Većina je jednako obučena, u crno, iako se izdvajaju još tri ženske (iako učestvuju samo muškarci) osobe: dvije mlađe obučene u bijelo (nevjeste) i jedna kao stara osoba. U pitanju su slike stare i nove godine. Sama razlika u boji odjeće ukazuje na sukob koji se odvija među njima. Za vrijeme trajanje ovog događaja u blizini stalno gori vatra zapaljena protekle večeri, kada se “ispraćala” stara godina uz rakiju i vino. Igrom i skakanjem u kolu se tjeraju loše stvari i zli duhovi, dok se usred kola simulira polni akt prvo sa babom, a onda i sa nevjestama. Kao i u svim drugim paganskim mitovima, ovo nosi ideju plodnosti. Naknadno se u krug ubacuju i posmatrači, koje udaraju štapovima a izlaz dobijaju jedino uz plaćanje. Pred sam kraj se dovodi magare sa djetetom i posjećuje svaka kuća radi sakupljanja hrane i poklona, poput koledara. Djeca imaju važnu ulogu jer su oni ti koji će održati ovu tradiciju i nastaviti je dalje upražnjavati. Iako postoji vođa, cijeli ritual je prilično haotičan i nepredvidiv.

Fokus na čovjeku i njegovom obavljanju obreda jeste osnovna razlika između svetopisamske poruke i (skoro svih) paganskih ideja i mitova. Ukoliko čovjek zaboravi ili zapostavi određeni ritual u kome su svi njegovi preci revno učestvovali, njegova sreća i budućnost biva dovedena u pitanje. Sa druge strane, jevanđelje stavlja glavni akcenat na djelo koje je Hristos, utjelovljeni Bog, obavio u korist čovjeka: život, smrt i vaskrsenje. Čovjekova odgovornost je u primanju a ne iniciranju spasonosnog čina. Time je ovo Hristovo djelo skroz suprotno svemu što je do tada čovjek pokušavao da uradi za bolju budućnost (plodnu novu kalendarsku godinu) i vječnost (spasenje). Tek kada čovjek shvati ovu činjenicu biva potaknut na pozitivno djelovanje u korist svoje okoline, nikad ne zaboravljajući da ništa od toga ne doprinosi njegovom spasenju. Dakle, djelujemo pozitivno “zato što smo spaseni” a ne “da bi bili spaseni.” Činjenica da djela ne pomažu spasenju čovjeka, a da je čovjek pozvan na određeni oblik življenja i ponašanja, ostavlja prostor da primamljivi aspekt paganstva vaskrsne i u samom hrišćanstvu. Tada život bude tumačen u kontekstu takvih obreda i rituala koji onda zamijene stvarnost dara spasenja i mi počinjemo da ga otplaćujemo našim sitnim djelima dobrote ili obredima.

Poruke iz Svete zemlje: Bet Guvrin – Mareša

Prošla su već tri mjeseca od mog putovanja u Izrael, što sam spomenuo jednom i o čemu sam bio počeo da pišem i stao. Krajnje je vrijeme da se prihvatim toga, ponajviše zbog želje da sačuvam svoje uspomene. Postoje ugodni i lijepi događaji koji nam se dese, ali koji bez nečeg vidljivog i opipljivog teže da se izgube, nestanu i blijede iz sjećanja, dovodeći nas u čuđenje i u sumnju jesmo li to uopšte mi ikada i doživjeli.

Prvo planirano odredište bio je Hevron (u svojim tekstovima ću koristiti transliteraciju imena iz prevoda Svetog pisma Daničić/Karadžić). No, budući da je tih dana bilo problema (čitaj sukoba) na tom području, došlo je do promjene plana te smo kratko posjetili dolinu Ili, a nakon toga nacionalni park Bet Guvrin – Mareša. Da li zbog nagle promjene temperature, izgubljenog kofera ili nečeg trećeg, ne sjećam se da sam napravio par slika u dolini Ili, mjestu sukoba Davida i Golijata. Nešto više je imao da ponudi nacionalni park Bet Guvrin – Mareša.

vojnici — Nezaobilazan dekor Svete zemlje

Judejski car Rovoam je izgradio ovaj grad u cilju odbrane regije, posebno od egipatskog faraona Sisaka. Grad se spominje u Svetom pismu, u 2. knjizi Dnevnika 11:5-8 kao Marisa. Nešto kasnije Sisakov sin će napasti Judu ali i doživjeti poraz od kralja Ase u blizini Mareše. Kao i mnoga druga istorijska mjesta, Mareša je imala svoje uspone i padove do konačnog uništenja 40. godine prije Hrista. Zajedno sa Marešom, Bet Guvrin čini nacionalni park upisan 2014. godine na UNESCO listu svjetske baštine.

Šta ovdje ima da se vidi, pitaće neko? Nekoliko stvari koje daju bogate uvide u život ljudi ovih prostora iz drevnih vremena: dobro očuvana kuća iz II vijeka prije Hrista, presa za cijeđenje ulja, golubarnik, pećine u obliku zvona… Krenimo redom.

Kuća koju imate priliku vidjeti u galeriji slika pokazuje kako je nekada izgledao život – mada je najvjerovatnije pripadala ne tako siromašnoj porodici. Korištena je za stanovanje i trgovinu u helenističkom periodu. Prizemlje, sa sobama raspoređenim oko centralnog dijela, je veće od 150 m2. Stepenice su vodile na sledeći sprat, a ispod se nalazilia cisterna sa vodom koja se u nju slivala preko krova, kanala i glinenih cijevi. Nedaleko odavde je jedna od 22 iskopane prese za masline. I danas se na ovim prostorima nalaze brojna drveta maslina.

Golubarnici su podzemni tuneli za uzgajanje golubova. Zidovi ove podzemne prostorije su tako dobro urađeni i sadrže preko 2000 pažljivo isječenih udubljena – niša. Ovo je bio uobičajen i unosan posao u helenističkom periodu. Meso i jaja su korištene u ishrani, a izmet kao đubrivo. Takođe su bili važne i u žrtvenom sistemu. U samoj Mareši je pronađeno nekih 85 golubarnika, sa preko deset hiljada niša.

Postoje mnoge pećine (poljska pećina, pećina kupatilo, lavirint pećina, sidonske pećine) u ovom nacionalnom parku, ali ove u obliku zvona, na području nekadašnjeg Bet Guvrina, čine se vizuelno najprivlačnijim. Isječene su najvjerovatnije u vizantijskom i ranomuslimanskom periodu. Korištene su kao kamenolom: omogućavale su materijal za građenje u ovom području i šire. Arapski putnik iz X vijeka Al Mukadaši je zapisao za ovaj kraj: “To je zemlja bogatstva i izobilja, sa mnogo kamenoloma mermera…” U parku se još mogu vidjeti crkva sv. Ane (izgrađena u vizantijskom periodu u čast majke Marije, Isusove majke), rimski amfiteatar, tvrđava krstaša te kupatilo iz rimske ere. Dalje putovanje će tek pokazati svu korisnost informacija stečenih na ovom mjestu.