Poruke iz Svete zemlje: Virsaveja

Iako mnogi vjerovatno ne bi posebno bili oduševljeni posjetom ovom lokalitetu (neki iz moje grupe su takođe pokazali iste emocije), Virsaveja (ili Ber Šeba) je važno mjesto u biblijskom kontekstu.  Ovo je bio najjužniji grad u drevno vrijeme Izraela, spominjan u izrazu „od Dana do Virsaveje“ (Sudije 20:1, 1. Sam. 3:20, 2. Sam. 3:10, 1. Dn. 21:2) čime se opisuje skoro cijeli prostor obećane zemlje. Naseljen je još od 4000. godine prije nove ere. Negdje u desetom vijeku prije Hrista, ulice su postavljene u obliku mreže čime ova lokacija dobija titulu prvog planiranog grada u regionu.

Sagrađen je na spoju dvije doline. Obiluje podzemnim vodama sa brojnim izvorima u blizini. To je omogućilo da se izgradi vodeni sistem sa ogromnim cisternama izdubljenim u stijenama ispod grada. Prorok Amos osuđuje idolopoklonstvo ovog grada (knjiga proroka Amosa 5:5, 8:14), a arheolozi su otkrili hramski kompleks sa velikim rogatim oltarom – možda nalazeći vezu sa gore pomenutim biblijskim tekstom. Oltar je bio srušen, a kamenje sa njega je pronađeno u zidovima pijace nedaleko od izvora. Danas se ovaj rekonstruisani oltar može vidjeti u Izraelskom muzeju, a replika, koju vidite na slici, nalazi se na ovom lokalitetu zvanom Tel Ševa.

Životi starozavjetnih patrijaraha Avrama, Isaka i Jakova su vezani za ovo mjesto. Isak je boravio ovdje (1. Moj. 26:23). Poznati Jakovljev san o ljestvama koje dopiru do neba i tako prave vezu sa zemljom dogodio se nakon napuštanja Virsaveje (1. Moj. 28:10). Izvor (koji vidite na slikama) u blizini gradske kapije datira iz IX-VIII vijeka prije Hrista i skoro sigurno pripada onim izvorima koje je iskopao Avram (1. Moj. 21. poglavlje). U vremenu dijeljenja obećane zemlje, ovaj grad pripada Simeunovom plemenu (knjiga Isusa Navina 19:2). Prorok Ilija je potražio sklonište u ovom gradu bježeći od carice Jezavelje (1. O car. 19.3), dok su sinovi proroka Samuila bili sudije u ovom gradu (1. Sam. 8:2).

Veza Avrama, oca sve tri monoteističke religije, s ovim mjestom je od velike važnosti. Možda bi ovo mjesto trebalo biti češće mjesto hodočašća Jevreja, muslimana i hrišćana umjesto vlastitih svetih lokaliteta. Možda bi dolazak na ovakva i slična mjesta i pokušaj vraćanja korijenima pomogao gore spomenutima da lakše i bolje žive jedni sa drugima, umjesto što do sada, na mnogim meridijanima svijeta, teško i loše žive jedni pored drugih. Možda bi tako, uvažavajući i poštujući jedni druge, i svaki od nas doživio iskustvo da drugi prepoznaju kako je Bog sa nama u svemu što radimo – kao što je bio slučaj s Avramom (1. Moj. 21:22), ocem vjere, na koga se svi mi monoteisti pozivamo.