Category: Selimović

Da li da umre stari mandarin?

— Balzak je podsjećao na Rusoa, koji je svoga čitaoca pitao šta bi uradio kad bi mogao da se obogati na taj način što bi imao da ubije u Kini jednog starog mandarina. — Bože sačuvaj! — Dovoljno bi bilo da mu samo poželite da umre, a da se i ne maknete iz svoje kuće. Mandarinu

Jednom mi je pokazao bogalja Džemaila koga su djeca vukla u kolicima, a izbatrgavao se u svoju terijsku radnju na dva štapa, vukući sakate osušene noge. Dok je sjedio, iznenađivao je svakoga ljepotom i snagom, muškim licem, srdačanošću osmijeha, širokim ramenima, jakim rukama, stasom kao u pehlivana (akrobata na žici, prim.). Ali čim bi ustao, sva bi se ta ljepota porušila, a prema kolicima bi se batrgao bogalj koga je bilo nemoguće gledati bez žaljenja. obogaljio se sam. U piću je oštrim nožem udarao u svoja stegna, dok nije isjekao sve žila i mišiće, pa je i sad, pijući, zabadao nož u sasušene patrljke, ne dozvoljavajući nikome da priđe, niti je ko mogao da ga savlada, tolika mu je još snaga ostala u rukama - Džemail je naša prava slika, bosanska. Snaga na patrljcima. Sam svoj krvnik. Obilje, bez pravca i smisla. [caption id="attachment_4464" align="aligncenter" width="615"]mesa-selimovic-1 Mehmed Meša Selimović, pisac (1910-1982)[/caption]

Obilje bez pravca i smisla

Dva neprijateljska vojnika

Susrela se tako dva neprijateljska vojnika u šumi, i šta će kud će, počeli da rade ono što znaju i što im je zanat. Izbacili puške i ranili se, povadili sablje i sjekli se, ljetni dan do podne, dok ih nisu polomili, i kad su im ostali samo noževi, jedan vojnik je rekao: – Čekaj