”A on će umrijeti kao toliki drugi, kao većina, bez traga i spomena, pa će možda i njegovi unuci zaboraviti da je ikad živio. Neće ostati otisak njegovih stopala na drumovima kojima je prošao, umrijeće sjećanje na njega s ljudima koji će ostaviti ovaj svijet. Ništa nije učinio što bi bilo vrijedno da se pamti,…
Read moreJoš uvijek ima nade
“Ozarilo ga je to dobrodušno pitanje. Kao da je sreo prijatelja ili dragog dobrog čovjeka koji mu postavlja obično ljudsko pitanje. Kako si? Jesi li umoran? Je li ti teško u životu? Predahni, odmori se, osvježi se ovom vodom, za tebe sam je uhvatio, biće ti lakše. Misli na mene, kao što ja mislim na…
Read moreObilje bez pravca i smisla
Jednom mi je pokazao bogalja Džemaila koga su djeca vukla u kolicima, a izbatrgavao se u svoju terijsku radnju na dva štapa, vukući sakate osušene noge. Dok je sjedio, iznenađivao je svakoga ljepotom i snagom, muškim licem, srdačanošću osmijeha, širokim ramenima, jakim rukama, stasom kao u pehlivana (akrobata na žici, prim.). Ali čim bi ustao,…
Read moreSmrt NIJE neprovjerena glasina
Prijateljica mi je u mailu napisala kako čita moje tekstove i kako joj se neki od njih sviđaju, ali u istom tekstu prenosi jednu primjedbu svoje prijateljice (“ne u cilju pukog prosleđivanja kritike, već da budeš još bolji”), koja je izrazila svoju reakciju zbog mog objavljivanja jedne pjesme Desanke Maksimović ovim riječima:
Read more