„Bože, kako neki mogu gore …“
On 11. јула 2018. by yelimir„… a ja i Žuga ni na more,“ svirao je Nele i Zabranjeno pušenje. Da li taj stih odražava zavist ili samo mladalačku želju (otpjevanu na osnovu stvarnog događaja dvojice Sarajelija)? Želje, zavist, poređenje … jave se danas često kod ljudi. Internet je postao jeftin i dostupan, ali ne i neke druge pojave koje oni imućniji,
Zapanjen sam u kojoj je mjeri naučna slika stvarnosti oko mene nepotpuna. Nauka nam pruža mnoštvo činjeničnih informacija i u cjelokupno naše iskustvo unosi veličanstveno dosledan red, ali me plaši njeno ćutanje o svemu i svačemu što je zaista blisko našem srcu i do čega nam je zaista stalo. Ne može da nam kaže ni riječi o crvenom i plavom, gorkom i slatkom, fizičkom bolu i tjelesnom užitku; ne zna ništa o ljepoti i ružnoći, dobru i zlu, Bogu i vječnosti. Nauka se ponekad pretvara da odgovara na pitanja iz ovih oblasti, ali njeni odgovori su vrlo često toliko budalasti da ih ne shvatamo ozbiljno. Erwin Rudolf Josef Alexander Schrödinger (1887-1961, austrijski fizičar, dobitnik Nobelove nagrade)
Šta nauka zna o životu?
Ovdje se dram radosti dušom plaća
On 5. марта 2012. by yelimir„Nije tebi mjesto u svijetu i u Njemačkoj, nego u manastiru i u Bosni. Šta ćeš? Ovo je zemlja oskudna i uboga, tijesna i mrka, ni valija nije u njoj lako biti a kamoli raja i redovnik. U ovoj se zemlji jedna čaša vidi i bode oči kao najviša kula u nekoj drugoj. Kome je do toga da bude rahat i zenđil, nije mu se trebalo u njoj roditi ni zafratriti. Ovdje se dram radosti dušom plaća.
Nema raja za Đuđute!
On 19. септембра 2011. by yelimirOno, bio neki Petar Đuđut iz Busovače, udovičko i sirotinjsko dijete, slabunjasto i stidljivo, mirno i poslušno, a zdato za knjigom miom svu ostalu braću. Već zarana dade ga majka u manastir u školu, i s godinama postade od njega fratar kakvog u Bosni nije bilo po skromnosti i poslušnosti. Ali nije on bio skroman
Što ne liči na … mačku?
On 6. маја 2011. by yelimirPoslijepodne nekako otegnuto i bezvoljno. I zemlja i nebo imaju neodređenu boju pustoši i dosade. Na posrnuku ogradu starinskog groblja naslonio se stariji, slab čovjek. Nedaleko od njega, na sredini strme, izlokane ulice nekoliko dječaka. Zastali kao četica u pohodu, prepiru se glasno, a niko nikog ne sluša i ne čuje, jer je kod njih sve samo igra koja ima svoj smisao u samoj sebi, a ne u onom što se kaže ili učini. Jedan od njih drži visoko, kao zastavu, račvast prut na kome visi ubijen sljepić.
Priča o Bukus Gaonu
On 5. новембра 2010. by yelimirAndrić. Dovoljno je samo reći ovo prezime. Čovjek kojem je Bog dao izvanrednu sposobnost, koju je on još dodatno razvio, u opisivanju ljudskog življenja i svega povezanog sa njime. Jedna od meni posebno dragih priča umetnutih u veliku priču o višegradskom mostu jeste ona o mladom jevrejskom kockaru čudnog imena koja govori, pored ostalog, o odnosu ljudi prema novcu, bogaćenju i lakoj zaradi.