Tag: oproštenje

Jevanđelje srijedom: Matej 9. poglavlje

Jevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja. Nakon duže pauze nastavljam sa kategorijom „Sveto pismo“ u kojoj pišem na osnovu jevanđelja

"One lesson we should be able to teach the world, and that we should able to teach the people of Bosnia, Rwanda and Burundi, is that we are ready to forgive." [caption id="attachment_3462" align="aligncenter" width="600"]tutu_flag1-1 Desmond Tutu (1931), penzionisani južnoafrički anglikanski nadbiskup i društveni aktivista[/caption] "Jedna lekcija koju treba da budemo sposobni da naučimo svijet, i da budemo sposobni da naučimo ljude u Bosni, Ruandi i Burundiju, jeste da smo mi spremni da oprostimo."

Spremni oprostiti?

8 – Oproštenje

Ne sjećam se tačnih riječi. Sjećam se da sam se osjećao povrijeđeno, to me je pravdalo, i zato sam im tako rekao. Onda, kako su sekunde prolazile u tišini, riječi su počele da ozvanjaju ponovo i ponovo u mom umu. Bolna praznina udarila je ravno u moje srce dok sam prepoznavao okrutnost koju sam počinio prema svojoj ženi, koja je zasluživala samo dobro od mene.

Grijeh, pokajanje i oproštenje

Borba za život (koja se uglavnom svodi na pokušaj zarađivanja dovoljno novca ili više nego što trenutno imamo) nam ne dopušta da često razmišljamo o svojoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Bog je osmislio neke vremenske međaše kojima bi želio da nas vodi u tom pravcu: kraj dana, kraj sedmice, možda svaka tri mjeseca ili eventualno kraj godine. Neophodno je i potrebno razmisliti o tome gdje smo bili, gdje smo sada i kojim putem mislimo nastaviti te gdje želimo stići. U tom pravcu duhovnog razmišljanja često se opomenemo svojih propusta i želje da ih ne ponovimo. Događaj iz života starozavjetnog cara Davida daje nam smjernice o grijehu, pokajanju i oproštenju.
1. Sam. 12:5-6.
Kada slušamo o grijesima drugih ljudi, kada slušamo o onom što je neko uradio tamo na Bliskom istoku, u Americi ili jednostavno na drugoj strani našeg grada u kome živimo, drugoj ulici, jako je lako krenuti putem osjećaja za pravdu i ponoviti doslovno iste riječi koje je izgovorio David: zaslužio je …. možda ne smrt, ali zasigurno određeni način kažnjavanja. Lako je posmatrati tuđe grijehe, vagati ih, mjeriti im otkupnu cijenu, čekati na molitvu za milost. Veoma je lako zauzeti takav stav sve dok znamo da nismo mi osoba o kojoj se radi. Ali onda uslijede riječi, koje ne očekujemo i kojima se ne nadamo.