Nema promašenih eksperimenata
21 – Veliki udar
On 7. септембра 2011. by yelimir
Čak i usred ljeta, hladnoća dočekuje zoru u zimelenim šumama zvanim tajge koje prekrivaju nekadašnja glečerska područja i nalaze se u blizini vječitog leda Sibira. U rano jutro 30. juna 1908. dok je urođenički narod Evenk spavao u svojim šatorima, užarena plava vatrena lopta ocrtala se preko neba.
Nema promašenih eksperimenata
20 – Djeca Frankenštajna
On 4. септембра 2011. by yelimir
Pronašli su srce za Tejlora“. Jedanestogodišnji Tejlor je venuo pred našim očima dok je čekao na listi za transplantaciju. To je čudan osjećaj, gledajući nekoga za koga ste brinuli kako polako ide ka smrti, dok čeka na srce da „postane dostupno“.
Nema promašenih eksperimenata
19 – Kraj usamljenosti
On 1. септембра 2011. by yelimir
Sami za Božić. Teško je zamisliti veću melanholiju u manje riječi. Druge fraze izražavaju više straha ili žalosti ili bijesa. Za jednostavnu tugu, ipak, teško je porediti druga osjećanja sa usamljenošću, odvojenošću od porodice i prijatelja, na Božić. Kao nijedan drugi praznik, nijedno drugo vrijeme godine, za Božić mi želimo da budemo sa onima koje volimo.
Nema promašenih eksperimenata
18 – Legenda o Bogu žita
On 29. августа 2011. by yelimir
Mnoge kulture znaju za njega. U pustnjima i plodnim dolinama Nila, drevni egipćani su ga zvali Oziris. U priobalnim ravnicama sjevernog Izraela, filistejci su ga zvali Dagon a kasnije Vaal. Rimljani su ga zvali Saturn. U zemlji između rijeka Tigrisa i Eufrata njegovo ime je bilo Tamuz. U visokim planinama gdje su
Nema promašenih eksperimenata
17 – Uobičajena čudovišta
On 26. августа 2011. by yelimir
Iznad njihovih glava, pljuštala je smrtna kiša čaura koja je sa sobom nosile ostatke civilizacije. Ali Magda i njen muž su se pravili kao da se ništa ne dešava, zadržavajući prividnost normalnosti zbog njihovo šestero djece. Čak i sada, dok trupe jurišaju u njihovoj blizini, ona sjedi, hladnokrvno češljajući djecu, jedno po jedno. Njihove sluge su završile sa poslom, djeca su obukli pidžame, pjevaju pjesmicu hodajući prema krevetima gdje ih čekaju šolje sa posebnom toplom čokoladom.
Nema promašenih eksperimenata
16 – Smrtna podrška
On 23. августа 2011. by yelimir
Ona je išla kroz vrijeme na oblaku opijata. Njeno tijelo je bilo živo, ali ne i njen um. Njene misli su tekle kao potok i pravila male bare, kovitlale se i zaustavljale kao ćudljiva rijeka. U trenucima kada se voda razbistrila i njene misli usredsredile, ona je žudila da umre.
Nema promašenih eksperimenata
15 – Zašto ja volim ljutitog Boga
On 20. августа 2011. by yelimir
Sjećanja na to još uvijek bole. Ptice smrti bijelih krila sudarile su se sa staklenim tornjem eksplodirajući vatrenim cvijetom. Pepeo poput kiše padao je sa neba, a onda tijela – koja je pratila miješavina željeza, stakla i betona, dok je toranj kao zaklan posrtao prema zemlji. Najzad, samo praznina je ostala –
Nema promašenih eksperimenata
14 – Čekići, auta, sok od mrkve … i Istina
On 17. августа 2011. by yelimir
Psiholog Karl Rodžers je rekao: „Kada je vaš jedini alat čekić, čitav svijet izgleda kao ekser“. Možda je to samo moj problem, ali čini mi se da srećem sve više i više ljudi sa čekićem. Znate na šta mislim? Ljudi koji izgledaju opsjednuti entuzijazmom neke svoje vrste, svojim „čekićem“ i pokušavaju da zdrobe sve vaše probleme njime.
Nema promašenih eksperimenata
13 – Često postavljana pitanja
On 14. августа 2011. by yelimir
Prvi februar 2003. godine 14:00 po srednje evropskom vremenu. Florida. Porodice i prijatelji Kolumbija Astronauta čekali su na preglednom pultu u blizini baze za polijetanje i slijetanje gdje je spejsšatl trebao da se prizemlji za nepunih dvadeset minuta. Zvučnici su prenosili razgovor između Kolumbije
Nema promašenih eksperimenata
11 – Tamna strana
On 11. августа 2011. by yelimir
Nema ništa posebno i naročito kada je u pitanju Dart Veder kada ga pogledate obučenog u crno sjajno odijelo na pozadini dok stoji ispred zvjezdanih ratnika obučenih u bijelo. Čak i kada ga uopšte ne vidimo. Mi osjećamo njegovu blizinu kada čujemo njegovo neprijatno mehaničko disanje. Umjesto lica vidimo nešto slično robotskoj, crnoj lobanji sjedinjenom sa prevelikom tamnom nacističkom kacigom. Samo na trenutke kada iskorači na scenu, on uzima život nesrećnih neprijatelja. Neposredno osjećamo istinu riječi Obi-Van Kenobija kojima ga je opisao: «On je sada više mašina nego čovjek; izopačen i zao».