Priče
Poučavanje o poučavanju
On 12. фебруара 2020. by yelimirJednog je dana starac sreo mladog čovjeka koji ga je upitao: – Sjećate li me se? Starac je odgovorio negativno. Stoga mu je čovjek rekao da je nekad davno bio njegov učenik. Na to ga profesor upita: – Ah da? I čime se baviš sada? Mladić odgovori: – Učitelj sam. – Oh, kako lijepo. Poput mene
Ovaj Credo je veoma jednostavan i evo kako ide: vjerovati da nema ništa ljepše, temeljnije, empatičnije, racionalnije, ljudskije i savršenije od Hrista; i ja kažem sebi sa ljubomornom ljubavlju ne samo da nema nego ni ne može biti. Šta više, ako bi mi neko dokazao da je Hristos van istine a da je u stvarnosti istina van Hrista, onda bih ja radije izabrao da ostanem sa Hristom nego sa istinom. [caption id="attachment_3715" align="aligncenter" width="475"]
Фёдор Михайлович Достоевский (1821-1881)[/caption]
Simvol vjere Dostojevskog
Zar nismo voljeli čovečanstvo kad smo tako smireno priznali njegovu nemoć, kad smo sa ljubavlju olakšali njegov teret, i kad smo dozvolili njegovoj nemoćnoj prirodi čak i da griješi, samo s našim odobrenjem? I što si sad došao da nam smetaš? I što ćuteći i tako prodorno gledaš u mene krotkim očima svojim? Razljuti se, ja neću tvoje ljubavi zato što ni ja tebe ne volim! I šta imam da krijem od tebe? Zar ne znam s kim govorim? Ono što imam da ti kažem sve ti je već poznato, to čitam u tvojim očima. I zar ću ja sakriti od tebe tajnu našu? Možda ti baš hoćeš da je čuješ iz mojih usta? Onda čuj: mi nismo s tobom, nego s njim, to je naša tajna! Mi već odavno nismo s tobom, nego s njim, već osam vijekova. Ravno prije osam vijekova uzeli smo mi od njega ono što si ti s negodovanjem odbacio, onaj poslednji dar koji ti je on nudio pokazavši ti sva carstva zemaljska: mi smo uzeli od njega Rim i mač cezarov, i proglasili same sebe za careve zemaljske, za careve jedine, premda nam dosad još nije pošlo za rukom da dovedemo svoje djelo do potpunog završetka.
Dostojevski, Veliki inkvizitor
Što si došao da nam smetaš?
Sveto pismo
Jevanđelje srijedom: Matej 5. poglavlje
On 24. јуна 2015. by yelimirJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja. U prvom poglavlju jevanđelja po Mateju pisao sam o ženskim osobama iz Hristovog rodoslova. Drugo poglavlje je
"Ako zbog svoje lijenosti i nemoći baciš krivicu na ljude, završićeš tako da ćeš se zadojiti sotonskom ohološću i zamrmljati na Boga. O sotonskoj oholosti mislim ovako: mi je na zemlji teško shvatamo, i zato lako padamo u pogrešku i primamo je misleći pri tom da činimo nešto veliko i divno. A i mnoge od najjačih osjećaja i pokreta naše prirode ne možemo ovdje na zemlji da shvatimo, ali nemoj da te to zavede i da misliš da će ti to poslužiti kao opravdanje, jer vječni sudac traži od tebe samo ono što si mogao shvatiti, a ne ono što nisi mogao. O tome ćeš se sam uvjeriti, jer onda ćeš sve pravilno spoznati i nećeš se prepirati. Mi na zemlji zaista bludimo, i da nemamo pred sobom dragocjenog lika Hristovog, mi bismo propali i zalutali sasvim, kao ljudski rod prije potopa." [caption id="attachment_3715" align="aligncenter" width="300"]
Фёдор Михайлович Достоевский (1821-1881)[/caption]
… da nemamo pred sobom dragocjenog lika …
Relativizam se predstavlja poniznim kada kaže: "M nismo dovoljno pametni da spoznamo šta je istina - ili postoji li uopšte univerzalna istina. To zvuči ponizno. Ali pogledajte pažljivije o čemu se radi. Recimo da sluga kaže: Ja nisam dovoljno pametan da znam ko je ovdje moj gospodar - i da li uopšte imam gospodara. Rezultat je da ja nemam gospodara i da mogu biti svoj vlastiti gospodar. To je ono što se u stvarnosti dešava relativistima: Tvrdeći da su previše skromni da spoznaju istinu, oni uzdižu sami sebe na nivo vrhovnog autoriteta u odlučivanju šta mogu da misle i rade. To nije poniznost. To je suština ponosa. [caption id="attachment_3661" align="aligncenter" width="615"]
John Stephen Piper (teolog, pastor i autor)[/caption]
Možemo li saznati istinu?
Knjige . Priče
Hvalisavi leptir
On 29. јула 2013. by yelimir
Dok je hodao svojim vrtovima i razmišljao o svojim poslednjim poduhvatima (upravo je bio završio izgradnju veličanstvenog hrama), Solomun je načuo razgovor između dva leptira. Legenda kaže kako je Solomun, drevni jevrejski car, bio stručnjak za prirodne nauke i sposoban razumjeti tajanstvene jezike životinja. Ako je to tačno, onda ne bi trebalo biti čudno da je razumio šaputanje ova dva mala insekta.