Ima svašta ali novo nema ništa!

– Ama ima od dobra bolje.
– Ima, može biti da ima, ali to – nije dobro.
– Zašto nije dobro, po čemu nije dobro?
– Pa eto, kako da ti kažem, kad je čovjek dobro, on zna na čemu je i sjedi s mirom, a to ”bolje” goni te da tražiš još bolje i … to kraja nema. Pusti!

Ima svašta i koješta, ali novog – ako ćemo pravo govoriti: nema ništa. Nema, nema, vjeruj ti meni! A to što neki pričaju nemoj ti da slušaš ni uzimaš srcu. Ništa to nije. Otkako je svijet postao, uvijek se među ljudima jedni isti konci pletu i mrse i raspliću, samo se ljudi mijenjaju, pa im to izgleda novo.

(Ivo Andrić, Priča o soli)

Ko je Gustav Schwabe?

Ko je Gustav Švabe? Najčešći i najlakši vid današnjeg traganja za informacijama jeste internet. Mada, google nije jedini niti prvi od pretraživača. Stariji se mogu sjetiti Altaviste i Yahoo (koji još postoji, dok je prvi kupljen od strane ovog drugog). Ako ovo ime unesete u internet pretraživač, kao prvi rezultat dobićete engleskog bankara njemačkog porijekla (Gustav Christian Schwabe). Ali postoji još (najmanje) 2811 osoba sa ovim imenom. O nekima se zna nešto, o drugima mnogo manje, skoro ništa. O ovom Gustavu ja samo mogu da nagađem. Njegov grob se nalazi nekih osamdesetak kilometara od Parisa, tačnije 4 kilometra od gradića Soisson, na francuskom državnom groblju Vauxbuin. Tu su sahranjeni francuski (4899 te 17 njih iz drugog svjetskog rata) i engleski vojnici (281) iz prvog svjetskog rata. Ali, na istom mjestu se nalazi posmrtni ostaci 9229. njemačkih vojnika. Gustav Schwabe je jedan od njih. Najveći broj njih je poginuo u njemačkoj ofanzivi die Kaiserschlacht za pokušaj proboja zapadnog fronta u proljeće 1918. godine. Bio je to poslednji pokušaj da se dobije rat. Dvadesetog prvog marta u 4:20 ujutro, Nijemci su započeli petosatno artiljerijsko i minobacačko bombardovanje: stotine i stotine bombi je ispaljeno. Nakon toga je uslijedila akcija tzv. Stosstruppen, specijalno obučenih jedinica za borbu u neprijateljskim rovovima. Njihovom ulasku duboko u neprijateljsku teritoriju pomogla je gusta magla. Savezničke snage su tog dana izgubile 7000 britanskih vojnika. Do kraja operacije, 5. aprila, Nijemci su zarobili 90 000 vojnika. Ali i sami su imali velike gubitke, nedostajala je bolja strategija kao i resursi, te su 8. avgusta bili potisnuti nazad, a 11. novembra priznali poraz. Među mnogobrojnim izubljenim ljudskim životima bio je i desetar Gustav Schwabe.

Dok sam stajao na zemlji ispod koje se nalazilo 14426 mrtvih vojnika shvatio sam koliko daleko su oni bili spremni da slijede nečiju ideju. Sigurno da je bilo prisiljenih, ali mnogi su tu bili svojom voljom. Dezerterstva je u Velikom ratu bilo veoma malo. Svi oni su vjerovali da se bore za (svog) cara i dali život za njegovo carstvo. Kasnije su granice prekrajane i mijenjane, a mnogo godina kasnije one su i nestale.

Za šta se mi spremni da se borimo i za koga (ili šta) da živimo?

Svijet u kome živimo

Snijeg je padao cijelu noć. Pa sam ja ujutro u …

08:00 – Ustao i napravio snješka.
08:10 – Deset minuta kasnije je ulicom naišla feministkinja i pitala me zašto nisam napravio ženskog snješka.
08:15 – Poslušao sam je i napravio ju.
08:17 – Moja komšinica feministkinja mi je dala primjedbu zbog izgleda ženskog snješka govoreći kako on od nje pravi objekat i kako je to veliki problem ženskim osobama danas.
08:20 – Homoseksualni par koji živi nedaleko je podizao pesnice i mrmljao pitajući zašto nisam napravio dva snješka umjesto ovoga što sam uradio.
08:22 – Osoba koja je promijenila pol je pitala zašto nisam napravio snješka koji će prikazati njeno iskustvo.
08:25 – Vegeterijanci sa kraja ulice su se žalili zbog upotrebe mrkve umjesto nosa: to je ipak hrana i ona ne treba da se koriste u te svrhe.
08:28 – Neko mi je rekao da sam rasista jer je snježni par bijele boje.
08:31 – Musliman koji je prošao ulicom tražio je da ženski snješko bude sa burkom.
08:40 – Stigla je i policija govoreći kako je neko telefonirao jer su bila povrijeđena njegova prava.
08:42 – Ispostavilo se da je u pitanju moja komšinica feministkinja koja zahtijeva da uklonim metlu jer time ženi dodjeljujem kućne poslove i uskraćujem njenu mogućnost ostvarivanja van tog prostora.
08:45 – Stigla je i TV ekipa koja mi je postavila pitanje šta ukazuje na razliku između muškog i ženskog snješka? “Snowballs,” odgovorio sam i bio optužen za stereotipno etiketiranje osoba na osnovu njihovih polnih osobina.
09:00 – Samo sat vremena kasnije već sam na vijestima bio predstavljen kao osumnjičeni terorista, rasista i homofob koji stvara probleme u teškim vremenskim uslovima.
09:10 – Pitali su me imam li saučesnika u ovom djelu? Nakon odgovora, moju djecu odvodi socijalna služba.
09:30 – Pripadnici krajnje ljevice, uvrijeđeni svime što se desilo, marširaju ulicom zahtijevajući da budem linčovan.

Pouka priče? Ne postoji pouka iz ove priče. To je samo opis svijeta u kome živimo.

Ispunjen život

Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu. Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
“Ne treba nam dugo” – odgovoriše ribari.
“A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?” Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove porodice.
“Pa šta radite sa tolikim slobodnim vremenom?”
“Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom djecom a popodnevni odmor provodimo sa svojim ženama. Uveče izlazimo u selo, sastajemo se sa prijateljima, družimo se i otpjevamo par pjesama. Naš je život ispunjen.”
Gospodin turista im predloži: “Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod.”
“I šta onda?”
“Uz veći brod ulovićete još više ribe, i tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jedan, čitavu flotu. Umjesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati direktno sa velikim poizvođačima; možete i vi sami postati jedan od njih. Zatim se možete preseliti iz ovog sela u Meksiko Siti, Los Anđeles ili čak Nju Jork! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!”
“Koliko bi nam vremena trebalo za to?”
“Dvadeset do dvadeset pet godina”.
“I onda?”
“Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupovinom dionica i zaraditi milione!”
“Milione? Stvarno? A onda?”
“Onda možete otići u penziju, živjeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodneva sa ženom a večeri s prijateljima uz druženje i pjesmu.”
“Svaka čast, gospodine, ali upravo to radimo sada. Zašto bi uzalud potrošili dvadeset pet godina?” – upitaše Meksikanci.

Naravoučenije: “Jer šta je vaš život? On je para, koja se za malo pokaže, a potom je nestane.” (Sveto pismo)