Skip to content

Calendar

septembar 2010.
П У С Ч П С Н
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
27282930  
« авг   окт »

Archives

  • februar 2023
  • septembar 2022
  • maj 2022
  • mart 2022
  • decembar 2021
  • novembar 2021
  • jun 2021
  • maj 2021
  • decembar 2020
  • oktobar 2020
  • septembar 2020
  • jul 2020
  • jun 2020
  • maj 2020
  • april 2020
  • mart 2020
  • februar 2020
  • januar 2020
  • decembar 2019
  • oktobar 2019
  • septembar 2019
  • avgust 2019
  • jul 2019
  • maj 2019
  • april 2019
  • mart 2019
  • februar 2019
  • januar 2019
  • decembar 2018
  • novembar 2018
  • oktobar 2018
  • septembar 2018
  • avgust 2018
  • jul 2018
  • jun 2018
  • maj 2018
  • april 2018
  • mart 2018
  • februar 2018
  • januar 2018
  • decembar 2017
  • novembar 2017
  • oktobar 2017
  • septembar 2017
  • avgust 2017
  • jul 2017
  • jun 2017
  • maj 2017
  • april 2017
  • mart 2017
  • februar 2017
  • januar 2017
  • decembar 2016
  • novembar 2016
  • oktobar 2016
  • septembar 2016
  • avgust 2016
  • jul 2016
  • jun 2016
  • maj 2016
  • april 2016
  • mart 2016
  • februar 2016
  • januar 2016
  • decembar 2015
  • novembar 2015
  • oktobar 2015
  • septembar 2015
  • avgust 2015
  • jul 2015
  • jun 2015
  • maj 2015
  • april 2015
  • mart 2015
  • februar 2015
  • januar 2015
  • decembar 2014
  • novembar 2014
  • oktobar 2014
  • septembar 2014
  • avgust 2014
  • jul 2014
  • decembar 2013
  • novembar 2013
  • oktobar 2013
  • septembar 2013
  • avgust 2013
  • jul 2013
  • jun 2013
  • maj 2013
  • april 2013
  • mart 2013
  • februar 2013
  • januar 2013
  • decembar 2012
  • novembar 2012
  • oktobar 2012
  • septembar 2012
  • avgust 2012
  • jul 2012
  • jun 2012
  • maj 2012
  • april 2012
  • mart 2012
  • februar 2012
  • januar 2012
  • decembar 2011
  • novembar 2011
  • oktobar 2011
  • septembar 2011
  • avgust 2011
  • jul 2011
  • jun 2011
  • maj 2011
  • april 2011
  • mart 2011
  • februar 2011
  • januar 2011
  • decembar 2010
  • novembar 2010
  • oktobar 2010
  • septembar 2010
  • avgust 2010
  • jul 2010
  • jun 2010
  • maj 2010
  • april 2010

Categories

  • 10 pitanja za Boga
  • Andrić
  • Besjede
  • Citati
  • Ep
  • Film
  • Foto
  • Foto misao
  • Knjige
  • Lica Isusa Hrista
  • Nema promašenih eksperimenata
  • Poezija
  • Prenosim
  • Priče
  • Selimović
  • Slika vrijedi više od 1000 riječi
  • Sveto pismo
  • Videoblog
  • Vrijeme
  • Zdravlje
  • Život
  • Некатегоризовано
Duhovna misaoŽelimir Stanić
Život

Gdje biste vi voljeli umrijeti?

On 14. септембра 2010. by yelimir

Sahrana u selu ima poseban izgled i uticaj na ljude. Ona je jedan od najboljih, do sada izmišljenih, pozitivnih uticaja na ljude koji su izgubili nekoga.

Ukoliko osoba boluje i bolest je na smrt, ona tu smrt nikada ne dočekuje niti dočeka sama. Uvijek je tu neko od rodbine, komšija i poznatih ljudi, koji sjedi i provodi vrijeme sa bolesnikom. Čak ako bolesnik ne može da govori, osoba je tu. Ne samo jedna, više njih: jer se tada drugi okupe da bi ta jedna koja pazi na bolesnika cijelo vrijeme imala sa kime da priča i dobila snagu za sutrašnji dan, za suočavanje sa bolešću i eventualnom smrću. I dok se svi oni okupljaju u domu bolesnika, svjesniji su svoje slabosti, svoje ranjivosti, svoje smrti. I zbog toga imaju više saučešća i spremnosti za pomoć, kada dođe ono što svi znamo da će doći, ali bi voljeli da se taj dolazak odloži. Bar još za neko vrijeme.

A kada se to i dogodi, ta vijest se jako brzo proširi, do svih, ne samo do najbliže rodbine i prijatelja. Smrt bilo koga u selu je važna koliko i rođenje. To je poseban i svet događaj u koji se uključuju svi oni koji mogu, da na bilo koji način pozitivno utiče i time smanje gubitak, koji je svačiji podjednako. U selu ne postoje mrtvačnice niti posebna mjesta na koja se umrli odvoze da tamo čekaju dan pokopa. Mrtvac ostaje u svojoj kući, tu gdje je proveo cio svoj životni vijek – na tom istom mjestu koje je dostojno da ga pričuva još neko vrijeme, dok ga ne napusti i dobije svoju „vječnu kuću.“ I nikome nije ni strašno ni čudno ako ga pozovu da prosjedi još tu noć pored mrtvaca, sa domašnjima njegovim. A mnogi i ne čekaju da budu pozvani, nego razumiju šta je red i sami odlaze da se ponude ožalošćenima, „da im budu pri ruci ako šta zatreba.“

A treba mnogo toga. Treba organizovati cijeli sprovod, a to uključuje mnogo stvari: javiti popu, okupiti one koji će kopati raku, one koji će peći kavu i sipati rakiju, pronaći „dušnog brava“ – ovcu ili ovna da bi se imali čime okrijepiti gosti nakon što se vrate sa groblja … i još mnogo drugih obaveza koja se razlikuju od sela do sela. Jer, ne pije svako rakiju, niti voli svako ovčetinu; „sto sela, sto običaja,“ reći će oni tolerantniji seljaci, sa širim vidicima i pružiti ruku svejedno, makar i Turčin bio, da ako šta mogu učine.

I onda dolazi vrijeme da se krene od kuće do groblja. U tom trenutku se, kod kuće žalosti, okupi skoro cijelo selo. Tu su čak i oni koji nisu mogli baš najbolje da pronađu zajednički jezik sa sada već pokojnom osobom, ali znaju da je red i običaj, da se isprati poslednji put – sutra već oni mogu biti na ovom istom mjestu. Pogrebna povorka, na čelu sa krstom i sveštenikom, kreće polako. Taj put od kuće do groba za svakog izgleda kao njegov lični životni put, koji se na isti ovakav način odvija, sa ovih istih početnih i krajnjih tačaka: od mjesta gdje su se rodili (mnogi od ljudi na selu su se zaista rodili u svojoj kući), oko kojeg su proveli skoro čitav životni vijek, do mjesta kraj kojeg su veoma često prošli, u žurbi, ne razmišljajući mnogo da će ga na njega dovesti kada odsanjaju svoj poslednji san. I onda kovčeg prolazi dobro poznatim putevima, kao da daje priliku mrtvacu da se oprosti sa prašnjavim puteljcima na kojima je toliko njegovih stopa ostalo. On bi imao priliku, da je živ, da vidi i svoja polja i njive, na kojima je toliko svoga znoja prolio i sa kojih je toliko pogača i kuruza pojeo.

A iznad svega, oni koji ostaju iza njega, imaju priliku da vide i da se uvjere, da njihov mili i dragi, koji je umro i koga više nema (osim u očima onih koji održe vjeru u novo nebo i novu zemlju gdje pravda živi), da je ta osoba vrijedila, da nije živjela uzalud i naprazno. Jer upravo to pokazuje ovaj veliki broj ljudi koji polako, u tihoj priči tapkaju za njegovim mrtvačkim sandukom. Budući da nije živio sam i usamljen, on i ne umire takav. I u sve prisutne se ulijeva, više od svega, misao kako nema potrebe da budeš „neko i nešto“ da bi bio prihvaćen i ispunjen: dovoljno je da živiš sa ljudima i za ljude, najbolje što možeš i najbolje što znaš.

Koliko je sve ovo drugačija slika od one koja se često vidi i čuje, po velikim gradovima, gdje osoba umre i tek nakon tri dana se sazna da je mrtva i sahrani, veoma često bez igdje ikoga. Ako bih mogao da biram smrt, volio bih da me nađe baš tu – u selu mojih djedova. I komšija.

Tags: duhovna misao, grad, selo, smrt

2 comments

  • Milica 16. септембра 2010. at 13:16 - Odgovori

    Woow. Divna priča. 🙂

    • yelimir 16. септембра 2010. at 19:01 - Odgovori

      Hvala.

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

NAJNOVIJI ČLANCI

  • Istinsko vjersko znanje je …
  • Ima drugi car
  • Ме викате …
  • Za šta umrijeti?
  • Sudbina čovjeka u savremenom svijetu

KATEGORIJE

  • 10 pitanja za Boga
  • Andrić
  • Besjede
  • Citati
  • Ep
  • Film
  • Foto
  • Foto misao
  • Knjige
  • Lica Isusa Hrista
  • Nema promašenih eksperimenata
  • Poezija
  • Prenosim
  • Priče
  • Selimović
  • Slika vrijedi više od 1000 riječi
  • Sveto pismo
  • Videoblog
  • Vrijeme
  • Zdravlje
  • Život
  • Некатегоризовано

Biblija blog bog bolest citati crkva djeca društvo duhovna duhovnamisao duhovna misao duhovnamisao.com duhovnamisao.wordpress.com duhovnost film Hristos hrišćanstvo istina isus Isus Hristos Izrael jevanđelje jevanđelje po mateju ljubav misao molitva novac poezija politika porodica priče priče s poukom rat religija roditelji sloboda smisao smrt Sveto Pismo tumačenje videoblog vjera vlog zlo život

  1. Ana Proroci i vidovnjaci26. фебруара 2022.

    Da čujete proroka koji sve što kaže to se ispuni, da li bi onda rekli da su to samoispunjujuća proročanstva?…

  2. Jr Ugasimo mržnju8. јуна 2021.

    Besmisleno izbegavanje...

  3. yelimir Ugasimo mržnju8. јуна 2021.

    "Ako ko reče: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga…

  4. Jr Ugasimo mržnju7. јуна 2021.

    Izbegavanje... Još jednom - dokazi da Hrišćani mrze druge vere?

  5. yelimir Ugasimo mržnju7. јуна 2021.

    Za mene je to više dokaz da postoje hrišćani i oni koji se samo tako zovu.

Copyright Duhovna misao 2023 | Theme by ThemeinProgress | Proudly powered by WordPress