Skip to content

Calendar

novembar 2010.
П У С Ч П С Н
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
2930  
« окт   дец »

Archives

  • februar 2023
  • septembar 2022
  • maj 2022
  • mart 2022
  • decembar 2021
  • novembar 2021
  • jun 2021
  • maj 2021
  • decembar 2020
  • oktobar 2020
  • septembar 2020
  • jul 2020
  • jun 2020
  • maj 2020
  • april 2020
  • mart 2020
  • februar 2020
  • januar 2020
  • decembar 2019
  • oktobar 2019
  • septembar 2019
  • avgust 2019
  • jul 2019
  • maj 2019
  • april 2019
  • mart 2019
  • februar 2019
  • januar 2019
  • decembar 2018
  • novembar 2018
  • oktobar 2018
  • septembar 2018
  • avgust 2018
  • jul 2018
  • jun 2018
  • maj 2018
  • april 2018
  • mart 2018
  • februar 2018
  • januar 2018
  • decembar 2017
  • novembar 2017
  • oktobar 2017
  • septembar 2017
  • avgust 2017
  • jul 2017
  • jun 2017
  • maj 2017
  • april 2017
  • mart 2017
  • februar 2017
  • januar 2017
  • decembar 2016
  • novembar 2016
  • oktobar 2016
  • septembar 2016
  • avgust 2016
  • jul 2016
  • jun 2016
  • maj 2016
  • april 2016
  • mart 2016
  • februar 2016
  • januar 2016
  • decembar 2015
  • novembar 2015
  • oktobar 2015
  • septembar 2015
  • avgust 2015
  • jul 2015
  • jun 2015
  • maj 2015
  • april 2015
  • mart 2015
  • februar 2015
  • januar 2015
  • decembar 2014
  • novembar 2014
  • oktobar 2014
  • septembar 2014
  • avgust 2014
  • jul 2014
  • decembar 2013
  • novembar 2013
  • oktobar 2013
  • septembar 2013
  • avgust 2013
  • jul 2013
  • jun 2013
  • maj 2013
  • april 2013
  • mart 2013
  • februar 2013
  • januar 2013
  • decembar 2012
  • novembar 2012
  • oktobar 2012
  • septembar 2012
  • avgust 2012
  • jul 2012
  • jun 2012
  • maj 2012
  • april 2012
  • mart 2012
  • februar 2012
  • januar 2012
  • decembar 2011
  • novembar 2011
  • oktobar 2011
  • septembar 2011
  • avgust 2011
  • jul 2011
  • jun 2011
  • maj 2011
  • april 2011
  • mart 2011
  • februar 2011
  • januar 2011
  • decembar 2010
  • novembar 2010
  • oktobar 2010
  • septembar 2010
  • avgust 2010
  • jul 2010
  • jun 2010
  • maj 2010
  • april 2010

Categories

  • 10 pitanja za Boga
  • Andrić
  • Besjede
  • Citati
  • Ep
  • Film
  • Foto
  • Foto misao
  • Knjige
  • Lica Isusa Hrista
  • Nema promašenih eksperimenata
  • Poezija
  • Prenosim
  • Priče
  • Selimović
  • Slika vrijedi više od 1000 riječi
  • Sveto pismo
  • Videoblog
  • Vrijeme
  • Zdravlje
  • Život
  • Некатегоризовано
Duhovna misaoŽelimir Stanić
Besjede

“Traži se hrišćanin, živ ili mrtav. Bolje mrtav.”

On 12. новембра 2010. by yelimir

Sve se činilo da će to biti još jedna obična vožnja vozom. Ali snažni udar lokomotive dok je voz prelazio most na rijeci, izmijenio je planove svih putnika. Nekima zauvijek. Među njima je bilo dvoje roditelja koji su u trenutku nesreće prvo pomislili na svoju ćerku Andreju, koja je putovala zajedno sa njima. Dok je voda prodirala u voz koji je tonuo, njihova jedina briga nije bila lična sigurnost, nego pokušaj da se sve uradi za svoju ćerku.

Slične nesreće u kojima se roditelji žrtvuju za svoje potomstvo, bezbroj puta su se ponovile u ljudskoj istoriji. Ljudi koji promovišu evoluciju objašnjavaju ovakva djela nagonom za produženje vrste (reproduktivnim napretkom). Ali kako objasniti ovaj događaj ako znamo da je jedanaestogodišnja Andreja bila potpuno nepokretna, vezana za invalidska kolica i bolesna od cerebralne paralize? Ova bolest ne samo da uzrokuje teškoće pri kretanju nego i u razvoju djeteta, epileptične napade, poteškoće u govoru, u učenju te probleme sluha i vida. Sa evolucione tačke gledišta, bilo je mnogo korisnije da prežive roditelji a ne njihovo dijete. Čini se da je ipak jedino snažna ljubav mogla da navede roditelje da zanemare nagon za ličnim preživljavanjem i da se bore za spasavanje svog bolesnog djeteta. Termin koji objašnjava cijeli ovaj događaj je „žrtva.“ Roditelji su se žrtvovali za svoje dijete.

I prije nego nas sve ovo asocira na najveću žrtvu u istoriji ljudske istorije, žrtvu Boga za ljude kroz Isusa Hrista, hajde da razmišljamo korak dalje: o neophodnom žrtvovanju onih koji se nazivaju Hristovi sledbenici, za druge, za ljude oko sebe. Šta si ti spreman da uradiš? Ili još bolje, gdje nalaziš motivaciju za tako nešto, za žrtvovanje svog vremena, svojih sposobnosti, svojih sredstava, za druge ljude koji veoma često to neće ni primijetiti kao tvoju žrtvu, a još manje zahvaliti?

U 2. poslanici koju je apostol Pavle napisao crkvi u Korintu nalazi se veoma zanimljiv tekst koji nam može pomoći da odgovorimo na gore postavljeno pitanje. 2. Korinćanima 5:1-15.

U prethodnom, 4. poglavlju, Pavle piše o nevoljama sa kojima se susreće dok propovijeda Isusa Hrista. Utjeha koju on nalazi u tim nevoljama je nada u vaskrsenje i vječna slava. Na ove misli se on nadovezuje u petom poglavlju govoreći o svojoj želji za tom promjenom. Pavle je toliko bio uvjeren u ovu svoju misao da izjavljuje da bi više volio umrijeti nego živjeti. Mi to ponekad ne možemo u potpunosti razumjeti; osim kada se i sami nađemo u problemima. Kada nas život zaista pritisne, onda shvatamo nešto malo od ove velike Pavlove želje: otići i biti sa Gospodom, dosta je više.

I da neko ne bi pomislio kako se on hvališe svim tim što se dešava sa njim, on zapisuje ovaj dobro poznati stih: „Jer ljubav Božija nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle svi umriješe. Hristos za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i vaskrse.“ Veoma važan tekst i veoma jaka misao.  Često čitam(o) Bibliju ne razmišljajući u potpunosti o primjeni tih tekstova u svom životu.

„Ljubav Božija – ovaj izraz (αγαπη του χριστου) se može razumjeti na dva načina: Hristova ljubav prema Pavlu i kao Pavlova ljubav prema Hristu. Koje od ova dva značenja je tačnije? Ja vjerujem da su oba tačna, s tim što znamo da Hristova ljubav, dobrota, budi naš odgovor prema Njemu, našu ljubav. Tako da Pavle kaže da je ono što njega motiviše u radu upravo taj odnos koji postoji između njega i Hrista. Od trenutka kada je upoznao Boga na putu za Damask, on je shvatio tu veliku ljubav koju je Bog pokazao njemu, grešniku, i predao sebe na žrtvu živu, svetu ugodnu Bogu (Rim. 12:1). Prinijeti žrtvu je dio služenja Bogu.

„Nagoni nas“ – motiviše, goni, pokreće, obuzima, kontroliše, drži … sve su to sinonimi za ovaj glagol i odgovoraju na pitanje šta se dešava sa čovjekom, šta bi se trebalo desiti sa čovjekom, kada upozna Hrista.

Na duhovnom aspektu ne postoji plata koja će pokrenuti čovjeka na rad, vjerujte mi. Ako ne postoji nešto više, više od novca, veoma slab će biti učinak. Nedavno je postao popularan jedan video koji prikazuje šta je neophodno da bi ljudi bili efektivniji na svom poslu, postoji par elemenata. Ali glavna početna tačka, zbog koje su ljudi pravili ovo istraživanje jeste što nije pomogalo kada su im podizali platu.

Ipak, kakve ovo ima veze sa žrtvom, ili žrtvovanjem za druge? Glavna tačka hrišćanskog vjerovanja je Hristova smrt (i vaskrsenje). O tome ovisi naše spasenje i vječni život. Ali Pavle govori da i naš zemaljski život ima velike veze sa tom smrću. U stvari, ovo može zvučati malo i čudno za nas danas: to što je Isus umro za Pavla znači da smo svi umrli. Ako je jedan umro za sve, onda su svi umrli. Čuli ste za onu misao kako je hrišćanstvo religija mrtvih ljudi. Ta misao govori da oni koji su upoznali Hrista, prihvatili Ga, doživjeli Njegovu ljubav, funkcionišu kao oni koji su umrli starom načinu života i vaskrsnuti su u novi, drugačiji život. No ovaj tekst govori više i od toga: oni koji vjeruju u Hrista, umrli su za svoje sebične interese, a sada žive ne za sebe, nego za … za koga? Za onog koji je umro za njih, dakle za Hrista. Ali, lako je misliti da živimo za Hrista, jer je on trenutno na nebu. Živjeti za Hrista znači živjeti za druge ljude, koji nas okružuju. Hristova smrt i vaskrsenje u ovom tekstu su simbol našeg ličnog žrtvovanja za druge. Jednostavna paralela: Bog je tako zavolio svijet da je Sina svoga dao da umre; sada oni koji su zavoljeli tog Boga umiru sebi da bi živjeli za druge.

Sam termin žrtva je ukazivao na umiranje, umiranje u obliku zamjene. Jagnje umire umjesto grešnika, Isus umjesto ljudskog roda i sada kada mi dođemo u ulogu onoga koji se žrtvuje mi umiremo sebičnom življenju: načinu života koji kaže ja želim da prvo podmirim i zadovoljim svoje potrebe. Ne, nego živim, poput Isusa, za druge.

Ja znam da je ovo jedna od onih tvrdih biblijskih besjeda, koja više liči na neki zapetljani i nevažni tekst nego na zapovijest koju bi voljeli da sprovedemo u djelo. Ali razmislite malo drugačije: da se neko već ranije nije žrtvovao za nas, vi i ja ne bismo danas bili ovdje, ne bi bili rođeni. Ili ako govorimo o Bibliji: da neko nije bio spreman da sjedi do kasno u noć i prevodi ovu knjigu, mi je danas ne bi imali u rukama. Da neko nije bio spreman da svoje planove odloži i uloži sebe i ono što on ima u druge ljude, sve bi bilo drugačije. To je tako usko i jako povezano.

Ali za razliku od žrtve iz starozavjetnog sistema, gdje bi neko birao jednu od svojih životinja (nekoga drugog dakle), da bi je ponudio Bogu, žrtvovanje samog sebe je najteži oblik žrtve. Jedna te ista osoba je ona koja donosi žrtvu i koja biva žrtvovana. Žrtvovanje samog sebe veoma teško može da se nametne i da se ostvari ukoliko osoba sama ne pristane. Tu moć Bog nije htio da neko drugi ima nad nama: jedino mi sami. Svako odlučuje za sebe.

I kada ovo kažem, svjestan sam da je mnogo lakše (i mnogo češće) posmatrati i analizirati tuđu žrtvu i tuđe žrtvovanje samog sebe, a posebno pronalazite mane i slabosti u tom tuđem pokušaju. Kada razmišljamo o žrtvovanju sebe, zaboravimo na druge. Da li su oni to isto uradili, da li su drugi bili spremni da se žrtvuju pošto imaju mnogo bolje mogućnosti za tako nešto…. to je pogrešan stav i veoma daleko od prinošenja sebe na žrtvu, živu, svetu, ugodnu Bogu, što je pravo bogosluženje. Jer, na riječima svi možemo da budemo jaki.

Da još jednom ponovim glavne misli ovog teksta:

1. Božja ljubav je glavna i jedina ispravna trajna motivacija.

2. Jedino ona može da dovede do naše odluke da žrtvujemo nešto od sebe, nešto svoga, za druge ljude oko nas.

3. Hristova smrt treba da vodi i našoj smrti: prestanku našeg sebičnog življenja. Hristovo vaskrsenje je takođe i simbol našeg življenja za druge.

4. Mi, i mnogo naših današnjih blagoslova, su rezultat nečije ranije žrtve, nečijeg žrtvovanja: vremena i finansija.

5. Odluka je u našim rukama: ovo zaista ne može niko drugi da učini: jedino mi možemo da se(be) žrtvujemo.

Zato ako želimo da se testiramo na ovom području, upitajmo se i pogledajmo kroz naš život: da li smo živi ili mrtvi? Za koga ili za šta u stvari mi živimo?

Tags: apostol, besjede, bolje mrtav, duhovna misao, duhovnost, Korinćanima, motivacija, Pavle, poslanica, samoodricanje, smrt, živ ili mrtav, žrtva

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

NAJNOVIJI ČLANCI

  • Istinsko vjersko znanje je …
  • Ima drugi car
  • Ме викате …
  • Za šta umrijeti?
  • Sudbina čovjeka u savremenom svijetu

KATEGORIJE

  • 10 pitanja za Boga
  • Andrić
  • Besjede
  • Citati
  • Ep
  • Film
  • Foto
  • Foto misao
  • Knjige
  • Lica Isusa Hrista
  • Nema promašenih eksperimenata
  • Poezija
  • Prenosim
  • Priče
  • Selimović
  • Slika vrijedi više od 1000 riječi
  • Sveto pismo
  • Videoblog
  • Vrijeme
  • Zdravlje
  • Život
  • Некатегоризовано

Biblija blog bog bolest citati crkva djeca društvo duhovna duhovnamisao duhovna misao duhovnamisao.com duhovnamisao.wordpress.com duhovnost film Hristos hrišćanstvo istina isus Isus Hristos Izrael jevanđelje jevanđelje po mateju ljubav misao molitva novac poezija politika porodica priče priče s poukom rat religija roditelji sloboda smisao smrt Sveto Pismo tumačenje videoblog vjera vlog zlo život

  1. Ana Proroci i vidovnjaci26. фебруара 2022.

    Da čujete proroka koji sve što kaže to se ispuni, da li bi onda rekli da su to samoispunjujuća proročanstva?…

  2. Jr Ugasimo mržnju8. јуна 2021.

    Besmisleno izbegavanje...

  3. yelimir Ugasimo mržnju8. јуна 2021.

    "Ako ko reče: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga…

  4. Jr Ugasimo mržnju7. јуна 2021.

    Izbegavanje... Još jednom - dokazi da Hrišćani mrze druge vere?

  5. yelimir Ugasimo mržnju7. јуна 2021.

    Za mene je to više dokaz da postoje hrišćani i oni koji se samo tako zovu.

Copyright Duhovna misao 2023 | Theme by ThemeinProgress | Proudly powered by WordPress