Skip to content

Calendar

decembar 2010.
П У С Ч П С Н
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031  
« нов   јан »

Archives

  • februar 2023
  • septembar 2022
  • maj 2022
  • mart 2022
  • decembar 2021
  • novembar 2021
  • jun 2021
  • maj 2021
  • decembar 2020
  • oktobar 2020
  • septembar 2020
  • jul 2020
  • jun 2020
  • maj 2020
  • april 2020
  • mart 2020
  • februar 2020
  • januar 2020
  • decembar 2019
  • oktobar 2019
  • septembar 2019
  • avgust 2019
  • jul 2019
  • maj 2019
  • april 2019
  • mart 2019
  • februar 2019
  • januar 2019
  • decembar 2018
  • novembar 2018
  • oktobar 2018
  • septembar 2018
  • avgust 2018
  • jul 2018
  • jun 2018
  • maj 2018
  • april 2018
  • mart 2018
  • februar 2018
  • januar 2018
  • decembar 2017
  • novembar 2017
  • oktobar 2017
  • septembar 2017
  • avgust 2017
  • jul 2017
  • jun 2017
  • maj 2017
  • april 2017
  • mart 2017
  • februar 2017
  • januar 2017
  • decembar 2016
  • novembar 2016
  • oktobar 2016
  • septembar 2016
  • avgust 2016
  • jul 2016
  • jun 2016
  • maj 2016
  • april 2016
  • mart 2016
  • februar 2016
  • januar 2016
  • decembar 2015
  • novembar 2015
  • oktobar 2015
  • septembar 2015
  • avgust 2015
  • jul 2015
  • jun 2015
  • maj 2015
  • april 2015
  • mart 2015
  • februar 2015
  • januar 2015
  • decembar 2014
  • novembar 2014
  • oktobar 2014
  • septembar 2014
  • avgust 2014
  • jul 2014
  • decembar 2013
  • novembar 2013
  • oktobar 2013
  • septembar 2013
  • avgust 2013
  • jul 2013
  • jun 2013
  • maj 2013
  • april 2013
  • mart 2013
  • februar 2013
  • januar 2013
  • decembar 2012
  • novembar 2012
  • oktobar 2012
  • septembar 2012
  • avgust 2012
  • jul 2012
  • jun 2012
  • maj 2012
  • april 2012
  • mart 2012
  • februar 2012
  • januar 2012
  • decembar 2011
  • novembar 2011
  • oktobar 2011
  • septembar 2011
  • avgust 2011
  • jul 2011
  • jun 2011
  • maj 2011
  • april 2011
  • mart 2011
  • februar 2011
  • januar 2011
  • decembar 2010
  • novembar 2010
  • oktobar 2010
  • septembar 2010
  • avgust 2010
  • jul 2010
  • jun 2010
  • maj 2010
  • april 2010

Categories

  • 10 pitanja za Boga
  • Andrić
  • Besjede
  • Citati
  • Ep
  • Film
  • Foto
  • Foto misao
  • Knjige
  • Lica Isusa Hrista
  • Nema promašenih eksperimenata
  • Poezija
  • Prenosim
  • Priče
  • Selimović
  • Slika vrijedi više od 1000 riječi
  • Sveto pismo
  • Videoblog
  • Vrijeme
  • Zdravlje
  • Život
  • Некатегоризовано
Duhovna misaoŽelimir Stanić
Prenosim

Slom kodeksa licemerja

On 9. децембра 2010. by yelimir

Nekada, u Orvelova vremena, sila se mogla zamisliti kao Veliki Brat koji nadzire svaki pokret svojih podanika. Orvelijansko proročanstvo potpuno se obistinilo onog trenutka kada je silama postalo moguće da nadziru svaki telefonski poziv bilo kog građanina, svaki hotel u kom je odseo, svaki autoput kojim je prošao i tako dalje. Građanin je postao totalna žrtva nadzirućeg oka države. Ali kada se pokaže, kao što se sad pokazalo, da čak i katakombe državnih tajni nisu izvan hakerskog domašaja, nadziranje prestaje da bude jednosmerno i postaje kružno.

Afera WikiLeaks ima dvostruku vrednost. S jedne strane, ispostavlja se da je to lažni skandal, skandal koji samo izgleda kao skandal naspram licemernog okruženja u kom se razvijaju odnosi između države, građanstva i štampe. S druge, on označava ogromnu promenu u međunarodnoj komunikaciji – i najavljuje regresivnu budućnost napretka ”rakovim korakom”.

Ali, krenimo redom. Najpre, WikiLeaks potvrđuje činjenicu da je svaki dosije koji sastavi tajna služba (bilo koje države) sačinjen isključivo od isečaka iz štampe.”Zapanjujuća” američka otkrića o Berluskonijevim seksualnim navikama u stvari otkrivaju ono što se mesecima moglo čitati u bilo kojim novinama (osim, naravno, u onim čiji je vlasnik sam Berluskoni), dok uznemirujući prikaz Gadafija već odavno čini štivo za kabaretske farse.

Ambasade su se pretvorile u špijunske centre

Pravilo koje kaže da tajni dosijei moraju sadržati samo vesti koje su već svima znane, od suštinskog je značaja za razumevanje dinamike tajnih službi, ne samo u ovom veku. Svratite u bilo koju knjižaru sa ezoterijskim naslovima i otkrićete da svaka knjiga u ponudi (o Svetom Gralu, ”misteriji” Rennes-le-Château [šarlatanskoj teoriji izmišljenoj da privuče turiste], o Templarima ili Rozenkrojcerima) samo ponavlja, od reči do reči, ono što je već napisano u starijim knjigama. I to ne samo zato što okultni autori beže od istraživanja (ili ne znaju gde da traže vesti o ne-postojećem), već i zato što posvećenici okultnog veruju u ono što već znaju i u ono što potvrđuje sve što su već čuli. To je i formula uspeha Dena Brauna.

Isto važi i za tajna dosijea. Doušnik je lenj. Lenj je i šef tajne službe (ili je, u najmanju ruku, ograničen – inače bi bio, šta ja znam, urednik u Liberasionu): on će kao istinito oceniti samo ono što prepoznaje. Vrhunske tajne o Berluskoniju, koje je američka ambasada iz Rima doturila u Vašington, deo su iste priče koja se pojavila u Newsweeku nedelju dana ranije.

Pa čemu onda tolika buka oko ovih otkrića? Pre svega, leaks govore o onome što svako ko je upućen već zna: da su ambasade, bar od kraja Drugog svetskog rata – a s obzirom da šefovi država mogu jedni drugima da telefoniraju ili odlete kod kolege na večeru – izgubile svoju diplomatsku funkciju i, osim povremene ceremonijalne uloge, pretvorile se u centre za špijunažu. Svako ko gleda istraživačke dokumentarce zna to vrlo dobro, i samo iz licemerja foliramo neznanje. Ipak, izgovoriti to javno predstavlja kršenje obaveze licemerja i baca nimalo laskavo svetlo na američku diplomatiju.

Prava tajna je prazna tajna

Drugo, sama ideja da bilo koji stari haker može zaroniti u najtajnije tajne najmoćnije zemlje sveta, zadala je težak udarac prestižu Stejt Departmenta. Tako da skandal zapravo šteti ”počiniocima” više nego ”žrtvama”.

Ali, okrenimo se dubljem značaju onoga što se ovde desilo. Nekada, u Orvelova vremena, sila se mogla zamisliti kao Veliki Brat koji nadzire svaki pokret svojih podanika. Orvelijansko proročanstvo potpuno se obistinilo onog trenutka kada je silama postalo moguće da nadziru svaki telefonski poziv bilo kog građanina, svaki hotel u kom je odseo, svaki autoput kojim je prošao i tako dalje. Građanin je postao totalna žrtva nadzirućeg oka države. Ali kada se pokaže, kao što se sad pokazalo, da čak i katakombe državnih tajni nisu izvan hakerskog domašaja, nadziranje prestaje da bude jednosmerno i postaje kružno. Država svakog građanina drži na oku ali i svaki građanin, ili bar svaki haker – samoproklamovani građanski osvetnik – može da gurne nos u svaku državnu tajnu.

Kako se sila može održati ako više nije u stanju da sačuva čak ni sopstvene tajne? Istina je, kako je Georg Simmel jednom primetio, da je prava tajna – prazna tajna (koja se nikad ne može razotkriti); takođe je istina i da je sve što se zna o karakterima Berluskonija ili Merkelove zapravo prazna tajna, tajna bez tajne, jer je već u javnom domenu. Ali zaista razotkriti, kao što je to WikiLeaks učinio, da su tajne Hilari Klinton prazne tajne – znači oduzeti joj moć. WikiLeaks nije naštetio Sarkoziju ili Merkelovoj, već je nepopravljivu štetu naneo Klintonovoj i Obami.

Tehnologija sada napreduje rakovim korakom

Kakve će biti posledice ove štete, nanete veoma moćnoj sili? Očigledno je da, u budućnosti, države više neće moći da stavljaju svoje poverljive podatke online: to bi bilo isto kao zalepiti ih na nekom skrivenom uličnom ćošku. Ali, podjednako je jasno i da je, s obzirom na savremene tehnologije, besmisleno nadati se tajnosti razgovora telefonom. Ništa lakše nego otkriti da li je šef države doleteo ili odleteo, ili kontaktirao nekog od svojih kolega. Kako će se onda tajne stvari obavljati u budućnosti? Znam da je, zasad, moja prognoza još uvek science-fiction, dakle, fantastička, ali ne mogu se oteti prizoru državnih agenata koji diskretno putuju u kočijama, rutama koje se ne mogu pratiti, noseći poruke u svom pamćenju ili, ne više od toga, tek poneki dokument sakriven u cipeli. Samo po jedna kopija će se čuvati, i to – u zaključanoj ladici. Konačno, i pokušaj provale u Watergate kompleks bio je manje uspešan od WikiLeaksa.

Jednom sam bio u prilici da konstatujem kako tehnologija sada napreduje rakovim korakom, tj unazad. Čitav vek nakon što je bežični telegraf uneo revoluciju u komunikacije, Internet je obnovio telegraf koji radi na (telefonske) žice. (Analogne) video kasete omogućavale su filmofilima da pretresaju snimke frejm po frejm, premotavanjem unapred ili unazad, kako bi razotkrili sve tajne montažnog postupka, ali (digitalni) diskovi danas omogućavaju samo skokove sa jednog poglavlja na drugo. Brzim vozom stići ćemo od Rima do Milana za tri sata, dok će let na istoj ruti, računajući i transfer do aerodroma i nazad, trajati tri i po sata. Tako da ne bi bilo neobično ni ako se političke i komunikacione tehnologije vrate na konjsku zapregu.

U pradavna vremena, štampa bi pokušavala da otkrije šta se kuva ispod žita po ambasadama. Danas, insajderske informacije ambasade traže od štampe.

Napisao: Umberto Eko; preuzeto sa www.e-novine.com

Tags: ambasada, Amerika, Berluskoni, dosije, duhovna misao, Eko, granice, haker, internet, Julian Assange, Klinton, krađa, licemjer, newsweek, novinar, Obama, SAD, Sarkozi, sloboda, špijuni, štampa, tajna, Umberto, USA, veliki brat, vikiliks, WikiLeaks, žrtva

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

NAJNOVIJI ČLANCI

  • Istinsko vjersko znanje je …
  • Ima drugi car
  • Ме викате …
  • Za šta umrijeti?
  • Sudbina čovjeka u savremenom svijetu

KATEGORIJE

  • 10 pitanja za Boga
  • Andrić
  • Besjede
  • Citati
  • Ep
  • Film
  • Foto
  • Foto misao
  • Knjige
  • Lica Isusa Hrista
  • Nema promašenih eksperimenata
  • Poezija
  • Prenosim
  • Priče
  • Selimović
  • Slika vrijedi više od 1000 riječi
  • Sveto pismo
  • Videoblog
  • Vrijeme
  • Zdravlje
  • Život
  • Некатегоризовано

Biblija blog bog bolest citati crkva djeca društvo duhovna duhovnamisao duhovna misao duhovnamisao.com duhovnamisao.wordpress.com duhovnost film Hristos hrišćanstvo istina isus Isus Hristos Izrael jevanđelje jevanđelje po mateju ljubav misao molitva novac poezija politika porodica priče priče s poukom rat religija roditelji sloboda smisao smrt Sveto Pismo tumačenje videoblog vjera vlog zlo život

  1. Ana Proroci i vidovnjaci26. фебруара 2022.

    Da čujete proroka koji sve što kaže to se ispuni, da li bi onda rekli da su to samoispunjujuća proročanstva?…

  2. Jr Ugasimo mržnju8. јуна 2021.

    Besmisleno izbegavanje...

  3. yelimir Ugasimo mržnju8. јуна 2021.

    "Ako ko reče: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga…

  4. Jr Ugasimo mržnju7. јуна 2021.

    Izbegavanje... Još jednom - dokazi da Hrišćani mrze druge vere?

  5. yelimir Ugasimo mržnju7. јуна 2021.

    Za mene je to više dokaz da postoje hrišćani i oni koji se samo tako zovu.

Copyright Duhovna misao 2023 | Theme by ThemeinProgress | Proudly powered by WordPress