Biće skoro propast svijeta, nek’ propadne nije šteta

Pjesmu iz naslova ovog teksta pjeva jedan ciganin uz harmoniku u nekom starom ex yu filmu, opisujući tako (loše) ponašanje nekih karaktera iz filma. Kulminacija nemorala često je nekima bila poticaj na razmišljanje u ovom pravcu. Sve više filmova obrađuje ovu tematiku (2012 je jedan od poslednjih). Priča o kalendaru Maja je još uvijek aktuelna u mnogim krugovima. Vjerujem da mnogi iskreni ljudi, gledajući sva dešavanja u svijetu i čitajući Bibliju u isto vrijeme, mogu naći mnoge događaje koji, čini se, ispunjavaju znakove koji su zapisani u vezi drugog Hristovog dolaska. Mnogi se i pitaju: „Nije li ovo zaista kraj vremena?“

Ozbiljniji čitaoci mogu vidjeti neke paralele između stanja u svijetu prilikom Hristovog prvog dolaska i stanja svijeta danas, pred Hristov drugi dolazak. Ove informacije nam mogu dati širi prikaz i uvid u vrijeme u kome se nalazimo.

1. Širenje grčke kulture, helenizacija. Vrijeme pred prvi Hristov dolazak na zemlju je bio obilježen jednom preovladajućom kulturom, koja je opet bila pomiješana sa drugim kulturama zemalja koje su Rimljani osvojili. Naime, Rim je pobijedio Grčku, ali grčka kultura je ostala nepobijeđena.

2. Svijet je doživio ekonomsko jedinstvo. Aleksandar Veliki je stvorio novu valutu, srebrenjaci sa njegovim likom, koji su vrijedili po čitavom helenističkom svijetu.

3. Brzo širenje grčkog jezika. Rimski istoričar Herodot piše da onaj koji ne poznaje grčki jezik je varvarin, necivilizovan. To nije klasični grčki jezik filozofa nego tzv. koine jezik, jezik ljudi na ulici, a ujedno i jezik Novog zavjeta.

4. Razmjena ideja. Helenizam cvjeta različitim idejama porijeklom sa svih teritorija carstva: Egipat, Persija, Indija …

5. Viši nivo obrazovanja. Razmjenom ideja raste obrazovanje. Ljudi su sposobni da razmišljaju o apstraktnim idejama.

6. Procvat kultova. Kultovi, kojima se bavilo obično stanovništvo, su bili u procvatu. Mnoštvo različitih kultova davali su utisak opšte religioznosti.

7. Filozofija: pored religijskog probuđenja razvijanje filozofije. Raširena platonska dualistička misao koja će uveliko uticati na određene hrišćanske mislioce.

8. Društvo se okuplja ne više oko hramovskih gradova-država nego oko običnih gradića, polisa. Ti gradovi su sada centri javnog i ekonomskog života. Fokus se pomjera na čitav nastanjeni svijet; to je u stvari značenje riječi oikumene odakle potiče današnja riječ ekumenizam. Univerzalizacija.

9. Rast individualizma. I pored univerzalizacije, raste lični pogled na svijet, raskid sa starim običajima i tradicijama. Otvoreni za nove stvari. Na ovo naročito utiče sokratska misao sa dvije glavne ideje: „Znam da ništa ne znam“ i „Spoznaj samog sebe.“ Tako poznanje istine prestaje biti kolektivno koje je nekad predvodio određeni autoritet (vjerski ili politički).

Ovakvo stanje stvari ukazuje na moćnu Božju ruku koja je upravljala vremenom i postavila najbolji mogući scenario za dolazak dugoočekivanog Mesije. Sve to je dalo mogućnost da se Hristova ideja raširi veoma brzo po cijelom svijetu.

Jedan duhovni pisac to ovako opisuje:

„Nalik zvijezdama koje se kreću određenim putanjama kroz beskrajna prostranstva, Božje namjere ne poznaju žurbu ni zakašnjenje. Proviđenje je upravljalo pokretima naroda i plimom ljudskih pobuda i uticaja, sve dok svijet nije postao zreo za dolazak Izbavitelja. Narodi su bili sjedinjeni pod jednom vladavinom. Govorilo se jednim jezikom koji je svuda bio priznat kao književni jezik. Izvan jevrejskog naroda postojali su ljudi koji su predskazali pojavu božanskog Učitelja. Ovi ljudi su tražili istinu i njima je dat Duh nadahnuća. Jedan za drugim, kao zvijezde na tamnom nebu, podizali su se takvi ljudi. Njihove proročke riječi rasplamsale su nadu u srcima hiljada u neznabožačkom svijetu.“

Ako malo bolje zagledamo u gore date karakteristike vidjećemo njihovu veliku sličnost sa nekim osobinama današnjeg svijeta.

1. Širenje zapadne kultre, amerikanizacija. Ne postoji mlada kultura bez američkih vrijednosti.

2. Svijet pokušava da se ekonomski ujedini, predlozi za stvaranje svjetskih ekonomskih zone sa jedinstvenim valutama. Na globalnom tržištu dolar funkcioniše kao svjetska valuta.

3. Engleski jezik kao lingua franca. Možda mislimo kako je to uvijek bilo tako ali do 18 vijeka SAD uopšte ne postoje. U srednjem vijeku glavni jezik je bio latinski, pa ga je zamijenio španski (16. i 17. vijek) koga je potisnuo francuski, pa njemački do danas, kada je to engleski jezik.

4. Razmjena ideja, čemu uveliko pomažu svi oblici masovnih medija i komunikacije, ali prvenstveno internet.

5. Obrazovanje. Osnovna škola je zakonom propisana. Prije samo 50ak godina, ovo je bila misaona imenica. Danas, fakultet je na nivou srednje škole. Iako još uvijek ima nepismenih, tendencija je ka opismenjavanju svih.

6. Religiozno probuđenje, površna pobožnost, svi su religiozni, ateizam u stagnaciji. Obnavljanje paganstva u raznim oblicima.

7. Uticaj filozofije na sve aspekte života. „Nemoj da filozofiraš,“ kažemo misleći pod tim pojmom na nekorisnu priču. Ali u stvarnosti je drugačije: kroz sve oblike komunikacije aktuelni filozofski pravci, različitim sredstvima, utiču na sve ljude svijeta.

8. Megapolisi. Centri mode, kompjuterske tehnike i nauke. Javni život je skoncetrisan u gradovima. Trebamo li ovome nešto dodati?

9. Hiperindividualizam. Subjektivnost i osobenost. Teža adaptacija u svakom obliku zajednice. Stvaranje manjih država (najnovija Južni Sudan), manjih kultura i sabkulutra.

I dok posmatramo cijelu ovu modernu sliku, upoređujemo je sa drevnom, kroz istoriju i Bibliju, ne smijemo zapostaviti stvarni život. To se dešava što zbog pozitivnih, što zbog negativnih razloga. Svaku malu (i malo veću promjenu) na svjetskoj sceni neki su spremni protumačiti u kontekstu poslednjih događaja. Zato je važno čuti biblijski odgovor na pitanje „Da li će Isus doći skoro?“

Ako pratimo slična pitanja koja su učenici postavljali Hristu kroz jevanđelja, primjećujemo da se Isus često usteže da daje znakove koje ljudi traže:

„Rod zli traži znak…“ „Nije vaše da znate…“ Ili ih daje u simboličnim, slušaocima ne baš tako jasnim izjavama.

Čini se kao da je na kraju pritjeran uz zid i tada je dao svoje viđenje budućnosti (jev. po Mateju 24. poglavlje), u kojem su i „znaci vremena,“ a ne prvenstveno znaci kraja. I mi se često zadržimo na ovim tekstovima a zaboravimo kako su ovi tekstovi samo dio Isusovog govora i da se taj govor nastavlja sa par priča o carstvu Božjem u sledećem, 25. poglavlju jevanđelja po Mateju (prvobitni tekst nema podjele na stihove i poglavlja, to je urađeno mnogo kasnije).

Svrha ili razlog zašto je Isus ispričao ove priče jeste da naglasi način čekanja. Nemojte odlagati dolazak, kaže prva priča (Matej 24:45-51) – jer odlaganje uglavnom vodi slaboj etici: lošem odnosu prema najbližima.

Druga priča (Matej 25:1-13) upozorava na stav koji čini da se Isusov dolazak najavljuje prije vremena: oni su očekivali Hrista u određeno vrijeme i zato su zaspali u pravo vrijeme. A u svemu tome su zaboravili glavnu stvar – Duha Svetoga.

Sledeća priča (Matej 25:14-30) govori o talentima, o tome šta da radimo dok čekamo: koristi svoje darove, svoje sposobnosti: vrijeme, materijalna sredstva i sposobnosti. Ako očekuješ Isusa, onda će tvoj život to pokazati.

I poslednja priča (Matej 25:31-46), možda najozbiljnija, govori o tome da se možeš prevariti: možeš misliti da očekuješ, da revnuješ, da radiš za Boga, da si na pravom mjestu, a da ne poznaješ Isusa. Jer drugi dolazak ima veze sa Isusom, a ne sa znacima. A ako želiš da budeš spreman za taj događaj, neophodno je da detaljnije poznaješ Isusa nego vrijeme i znake. Tako da glavno pitanje nije „Da li će Isus doći skoro“ nego „Da li ti poznaješ Isusa dovoljno dobro?“ Za one koji umiru, dolazak se već obistinio.

Jer, Isusa nećemo pronaći na Dnevniku, nego u Bibliji. Da li ja provodim vrijeme sa Biblijom, u molitvi, da bih upoznao Isusa, da bih otkrio Njegovu volju za moj život, da bih ispunio tu Njegovu volju i da bi me tako On prepoznao kada ponovo dođe i pozvao me na desnu stranu, u stado Njegovih ovaca. To je pravo pitanje koje svaki čovjek treba sebi da postavi.