Isus je bez sumnje najznačajnija ličnost u istoriji svijeta. Njegov uticaj je i danas aktivan. Djelovanje ovog Čovjeka bilo je tako neuporedivo, rašireno i trajno da svako treba da uloži trud da u potpunosti sazna ko je On bio, šta je mislio i govorio o sebi i šta je želio da ostvari. Izbjegavati Isusa znači odbacivati zov istorije i poziv koji usmjerava racionalnom razmišljanju.
Na ovom prikazu Isus je obučen kao filozof. U rimsko vrijeme, on je često prikazan na ovaj način, jer su mnogi hrišćanski pisci mislili da je on nadmašio u filozofiji čak i najveće drevne filozofe. Njegova mudrost je prevazišla ono najbolje čemu su se mislioci poput Platona i Sokrata nadali. Slijediti Isusa za njih je značilo otkriti pravo značenje života.
Na cijeloj slici se vide dva grčka slova sa obe strane Isusove glave: alfa i omega, prvo i poslednje slovo grčkog alfabeta. Ovdje je umjetnik imao na umu riječi iz Novog zavjeta… „Ja sam Alfa i Omega,“ kaže Gospod Bog, „koji jest, koji je bio i koji će doći, Svedržitelj… Onome koji je žedan da ću da pije iz izvora žive vode zabadava“ (Otkr. 1:8, 21:6).
Umjetnik je unio ova dva slova da bi rekao da je Isus veći od najvećih filozofa – on je Bog, koji je živio na zemlji kao ljudsko biće. Ovo je posebno odgovarajuće za slikanje katakombi, jer tu su ljudi sahranjivali svoje mrtve i oplakivali ih. Dok su posmatrali ovu sliku, oni su se tješili time da je Isus Bog koji vaskrsava mrtve, baš kao što je obećao da će učiniti o svom dolasku.
