Skip to content

Calendar

avgust 2011.
П У С Ч П С Н
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
293031  
« јул   сеп »

Archives

  • februar 2023
  • septembar 2022
  • maj 2022
  • mart 2022
  • decembar 2021
  • novembar 2021
  • jun 2021
  • maj 2021
  • decembar 2020
  • oktobar 2020
  • septembar 2020
  • jul 2020
  • jun 2020
  • maj 2020
  • april 2020
  • mart 2020
  • februar 2020
  • januar 2020
  • decembar 2019
  • oktobar 2019
  • septembar 2019
  • avgust 2019
  • jul 2019
  • maj 2019
  • april 2019
  • mart 2019
  • februar 2019
  • januar 2019
  • decembar 2018
  • novembar 2018
  • oktobar 2018
  • septembar 2018
  • avgust 2018
  • jul 2018
  • jun 2018
  • maj 2018
  • april 2018
  • mart 2018
  • februar 2018
  • januar 2018
  • decembar 2017
  • novembar 2017
  • oktobar 2017
  • septembar 2017
  • avgust 2017
  • jul 2017
  • jun 2017
  • maj 2017
  • april 2017
  • mart 2017
  • februar 2017
  • januar 2017
  • decembar 2016
  • novembar 2016
  • oktobar 2016
  • septembar 2016
  • avgust 2016
  • jul 2016
  • jun 2016
  • maj 2016
  • april 2016
  • mart 2016
  • februar 2016
  • januar 2016
  • decembar 2015
  • novembar 2015
  • oktobar 2015
  • septembar 2015
  • avgust 2015
  • jul 2015
  • jun 2015
  • maj 2015
  • april 2015
  • mart 2015
  • februar 2015
  • januar 2015
  • decembar 2014
  • novembar 2014
  • oktobar 2014
  • septembar 2014
  • avgust 2014
  • jul 2014
  • decembar 2013
  • novembar 2013
  • oktobar 2013
  • septembar 2013
  • avgust 2013
  • jul 2013
  • jun 2013
  • maj 2013
  • april 2013
  • mart 2013
  • februar 2013
  • januar 2013
  • decembar 2012
  • novembar 2012
  • oktobar 2012
  • septembar 2012
  • avgust 2012
  • jul 2012
  • jun 2012
  • maj 2012
  • april 2012
  • mart 2012
  • februar 2012
  • januar 2012
  • decembar 2011
  • novembar 2011
  • oktobar 2011
  • septembar 2011
  • avgust 2011
  • jul 2011
  • jun 2011
  • maj 2011
  • april 2011
  • mart 2011
  • februar 2011
  • januar 2011
  • decembar 2010
  • novembar 2010
  • oktobar 2010
  • septembar 2010
  • avgust 2010
  • jul 2010
  • jun 2010
  • maj 2010
  • april 2010

Categories

  • 10 pitanja za Boga
  • Andrić
  • Besjede
  • Citati
  • Ep
  • Film
  • Foto
  • Foto misao
  • Knjige
  • Lica Isusa Hrista
  • Nema promašenih eksperimenata
  • Poezija
  • Prenosim
  • Priče
  • Selimović
  • Slika vrijedi više od 1000 riječi
  • Sveto pismo
  • Videoblog
  • Vrijeme
  • Zdravlje
  • Život
  • Некатегоризовано
Duhovna misaoŽelimir Stanić
Nema promašenih eksperimenata

17 – Uobičajena čudovišta

On 26. августа 2011. by yelimir

Iznad njihovih glava, pljuštala je smrtna kiša čaura koja je sa sobom nosile ostatke civilizacije. Ali Magda i njen muž su se pravili kao da se ništa ne dešava, zadržavajući prividnost normalnosti zbog njihovo šestero djece. Čak i sada, dok trupe jurišaju u njihovoj blizini, ona sjedi, hladnokrvno češljajući djecu, jedno po jedno. Njihove sluge su završile sa poslom, djeca su obukli pidžame, pjevaju pjesmicu hodajući prema krevetima gdje ih čekaju šolje sa posebnom toplom čokoladom. 

Da li je dodala njihovu kosu kao sedativ u toplu čokoladu dok ih je uspavljivala? Da li je gledala ili je poljubila djecu za laku noć, dok je Dr Štumpfegar ubrizgavao smrtonosnu injekciju? Ne znamo. Znamo da kada je završila sa svojim materinskim obavezama, ona i njen suprug, Jozef Gebels, sproveli su do kraja svoj smrtonosni plan. Odšetali su baštu gdje su, na njihovu komadu, dobili metak u potiljak od strane SS vojnika.

Mi se užasavamo na takvo ponašanje, zahvaljujući što je tako jako rijetko. Ali, da li je? U svojoj knjizi „Ljudi laži“ M. Skot Pek suočava nas sa svakodnevnim zlim karakterima, stvarnim ljudima čija neobazriva okrutnost ledi nas zbog njihove hladnokrvne običnosti, zaprepašćujuće normalnosti. Na primjer, Pek nas upoznaje sa Bobijem, koji je došao kod psihijatra zbog svojih problema. Bobijevi roditelji nisu mogli razumjeti zašto njihov tinejdžer djeluje depresivno. U stvari, postojao je uticaj njegovog starijeg brata, Stjuarta, koji je izvršio samoubistvo. To je bilo veoma teško za sve njih. Ali oni, njihovi roditelji, su ljudi koji mnogo rade, i činili su sve što su mogli ali nisu uspjeli da razumiju zašto je Bobi bio tako nepažljiv i napravio im još više problema.

Poslije svega, Bobijevi roditelji su mu dali skupi poklon za Božić. Pištolj. Pištolj njegovog brata Stjuarta. Pištolj kojim se Stjuart ubio. Roditelji se sada čude kada vide kako Bobi nije uopšte zahvalan. I sada, su potišteni jer moraju da napuste posao i da ga vode psihijatru. Ne bi li Dr Pek mogao mu dati nešto što će ga učiniti manje nesretnim, manje problematičnim??  Ono što me plaši kada je u pitanju knjiga Dr Peka i svijet u kome živimo jeste kako obično i normalno zvuči svo to zlo. Ne samo u drugima i kod drugih, nego i kada sam ja sam u pitanju. Kako lako ja počinjem druge da koristim kao alatke, posmatrajući ih kao prepreke ili okrivljujući ih za svoje probleme. Kako brzo gubim empatiju za povrijeđene ljude na TV vijestima, na drugoj strani svijeta ili možda koju ulicu dalje od moje.

Skora istorija bi trebala da ukloni sve sumnje po pitanju da li su obični ljudi poput mene i tebe spremni i sposobni da čine velika zla. Bivši prijatelji i susjedi čine strašna krivična djela jedni protiv drugih u našoj zemlji i van nje, u Bosni i u Ruandi, da spomenemo samo dva mjesta u poslednjih deset godina.

Neobična čudovišta poput Hitlera i Staljina dobijaju podršku za svoja gnusna djela tako što ubijede obične ljude da krive druge za svoju nesreću. Za Hitlera to su bili Jevreji. On je ubijedio jednu od najsofisticiranijih i obrazovanijih populacija na svijetu da svi njihovi problemi dolaze od Jevreja koji žive među njima. Za Staljina to su bili „državni neprijatelji“. Ova vanserijska čudovišta dobili su podršku od hiljada običnih građana i tako ih pretvorili u obična čudovišta. Nedugo, ponašanje poput čudovišta postoje model ponašanja i postaje normalno ponašanje.

Ali nisu sva obična čudovišta postala na taj način dio velikog društvenog ili političkog pokreta. Neka su jednostavno odlučila da egzistencija svakog drugog je manje važna osim njihove, i počeli su da se tako i ponašaju. Vremenom, ovi mali tirani su počeli da mrze sve koji ugrožavaju njihove želju za potpunom kontrolom. Oni možda nisu bili u mogućnosti da istrijebe sve objekte svoje mržnje, kao što je to učinio Hitler, ali bi učinili kada bi mogli. No zato dopuštaju svome gnjevu da se raspali do kraja i onoliko često koliko im se to sviđa. Ili poput Bobijevih roditelja, oni jednostavno vide sve druge kao pokretno pokućstvo za upotrebu, zloupotrebu ili zanemarivanje, već po potrebi. Konačno postaju hladni do smrti ledenom mržnjom zvanom „ravnodušnost“.

Mi svi poznajemo ove mali tirane od vatre i leda. Šta Bog može učiniti sa njima?

Postalo je moderno, među religioznim umovima, da se kaže kako „svi mi obožavamo istog Boga“ i da „svi stižemo na nebo različitim putevima“. Pa, možda. Ali šta sa nacistom i Jevrejinom? Zamislite mjesto gdje su vatreni nacista i posvećeni Jevrejin natjerani da zajedno žive, zauvijek. Da li bi ijedan od njih zvao to mjesto „nebom“, „rajem“? ili bi mu se činilo više kao pakao? A šta je sa tutsima i hutsima iz Ruande? Kju kluks klan i afrički amerikanci? Stalno iznova, istorija nas podsjeća da ponekad pojedinac ili grupa nalazi svijet netolerantnim sve dok neki drugi postoje. Ljudi koji su odlučili da žive poput grabljivaca ne mogu biti sretni bez svog plijena i plijen ne može imati mira dok se nalazi među grabljivcima.

Neko je predložio da Bog čudesno promijeni grabljivce, čak iako oni ne bi željeli da se promijene. Ali to nas vraća na problem koji smo ranije već raspravili. Bog bi mogao promijeniti Hitlera u dražesnu osobu, ali robotskog tipa. Ali onda bi se mi plašili Boga više nego što bi ga voljeli i poštovali. Na kraju, šta je bolje reći: Ako me ne voliš pretvoriću te u robota koji me voli“ ili „Ako me ne voliš, mučiću te vječno u vatri pakla“?

Tako, ako biste vi bili Bog, šta biste uradili da riješite problem zla? On je imao samo tri opcije: 1) stvoriti savršeni svijet i primiti kao građane sve oni koji bi željeli da žive u takvom društvu, 2) pretvoriti grabljivce u simpatične bakice, 3) milostivo predati grabljivce njihovoj mizeriji.

Ili mislite da je zadnja opcija potpuno promašena, očigledno pogrešna? Sjetite se Magde i Jozefa Gebels, koji su pobili svoju sopstvenu djecu? Zašto bi uopšte uradili tako nešto? Nekoliko dana prije nego je pobio svoju sopstvenu djecu, Jozef Gebels je u eter izjavio sledeće: „Izražavam svoju nepromjenjivu odluku da neću nastaviti da živim … nego radije, uz Firera, završiti svoj život jer za mene lično on ne prestavlja nikakvu vrijednost ukoliko ga ne mogu potrošiti u službi Firera i na njegovoj strani“.

Žalosno, takvi ljudi zaista postoje. I ne samo čudovišta poput Hitlera i Staljina koji su uplašili čitav svijet. Mi svi poznajemo takve ljude. Mala stara žena koja se beskonačno svađa sa onima koji pokušavaju da joj pomognu. Poslovni čovjek koji uživa zakidati svoje zaposlene. Političari koji vide zadovoljstvo u ponižavanju potčinjenih. Ovi mali diktatori, ova uobičajena čudovišta ne mogu uživati u životu ukoliko ne postoje drugi da ih čine žrtvom. Oni odbijaju život u kome ne mogu diktirati uslove svima ostalima. Zato što ne želi siliti našu volju, Bog mora izabrati između njih i onih koji žele živjeti sa njim i sa svima ostalima.

Bog je obećao da će ponovo obnoviti svijet mira i sklada. I on zna da, kao što je Gebels posmatrao svijet bez Hitlera, ova uobičajena čudovišta će radije umrijeti. Na kraju, Bog će nerado prihvatiti njihov izbor.

Mi nalazimo mnogo od ovog zla u svom svakodnevnom životu. Kako da mi izbjegnemo mogućnost da postanemo ta uobičajena, svakodnevna čudovišta?

Tags: blog, čudovišta, duhovna misao, Gebels, hitler, Staljin, ubistvo, zlo, zločinci

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

NAJNOVIJI ČLANCI

  • Istinsko vjersko znanje je …
  • Ima drugi car
  • Ме викате …
  • Za šta umrijeti?
  • Sudbina čovjeka u savremenom svijetu

KATEGORIJE

  • 10 pitanja za Boga
  • Andrić
  • Besjede
  • Citati
  • Ep
  • Film
  • Foto
  • Foto misao
  • Knjige
  • Lica Isusa Hrista
  • Nema promašenih eksperimenata
  • Poezija
  • Prenosim
  • Priče
  • Selimović
  • Slika vrijedi više od 1000 riječi
  • Sveto pismo
  • Videoblog
  • Vrijeme
  • Zdravlje
  • Život
  • Некатегоризовано

Biblija blog bog bolest citati crkva djeca društvo duhovna duhovnamisao duhovna misao duhovnamisao.com duhovnamisao.wordpress.com duhovnost film Hristos hrišćanstvo istina isus Isus Hristos Izrael jevanđelje jevanđelje po mateju ljubav misao molitva novac poezija politika porodica priče priče s poukom rat religija roditelji sloboda smisao smrt Sveto Pismo tumačenje videoblog vjera vlog zlo život

  1. Ana Proroci i vidovnjaci26. фебруара 2022.

    Da čujete proroka koji sve što kaže to se ispuni, da li bi onda rekli da su to samoispunjujuća proročanstva?…

  2. Jr Ugasimo mržnju8. јуна 2021.

    Besmisleno izbegavanje...

  3. yelimir Ugasimo mržnju8. јуна 2021.

    "Ako ko reče: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga…

  4. Jr Ugasimo mržnju7. јуна 2021.

    Izbegavanje... Još jednom - dokazi da Hrišćani mrze druge vere?

  5. yelimir Ugasimo mržnju7. јуна 2021.

    Za mene je to više dokaz da postoje hrišćani i oni koji se samo tako zovu.

Copyright Duhovna misao 2023 | Theme by ThemeinProgress | Proudly powered by WordPress