Vrijeme

Postoji li svijetla strana?

On 13. августа 2012. by

Olimpijske igre su završene. Sportisti se vraćaju svojim kućama. Jedni nose medalje, a drugi uspomene: takmičiti se na ovoj vrsti takmičenja je ipak veliki uspjeh bez obzira na ishod. Važno je učestvovati. No svi oni koji su sjedili ispred svojih ekrana i veoma rijetko pokretali svoje ekstremitetete, osim kada moraju, imaju mnogo toga da kažu o sportistima i njihovim rezultatima. I što je najgore u cijeloj toj priči, dosta toga što govore je negativno. Da li je negativno kritikovanje većine pojava u našem društvu individualna ili kolektivna bolest? Ne znam, ali bolest zasigurno jeste. 

Pogledajte samo ko su najpopularniji kolumnisti naših prostora. To su osobe koje su psovke i psovanje uzdigli na nivo umjetnosti, to su oni koji najbolje i najviše “pljuju” po drugima, bez obzira da li su to političari, sportisti, glumci, umjetnici, sveštenici (ovih dana u Srbiji su oni posebno na meti zbog jednog iz njihovih redova). Ja ne govorim o tome da ne treba postojati kritika; daleko bilo, ona je neophodno potrebna i korisna jednom društvu. Mislim da zdrave kritike skoro i nema na našim prostorima. Zato nam ne naškodio pokušaj posmatranja svijeta sa svijetlije strane – jer sve u životu sadrži dvije strane. Problem je samo što mi tu jednu veoma često ne vidimo.

Da bi u tome uspjeli, vjerovatno bi trebali da naučimo davati pohvale. Naravno i ovdje treba biti umjeren: laskanje uništava. Nije mi cilj da postanemo poltroni, daleko bilo! No prije nego što uputimo kritiku, pronađimo nešto što je pozitivno kod te osobe ili u cijelom tom slučaju. Veoma su rijetke situacije i osobe gdje je sve crno i negativno. A upravo takvi su većina komentara koje često dajemo: nimalo svjetlosti.

Nisam toliko naivan da mislim kako će jedan kratki post na ovom blogu izmijeniti cijeli svijet. Ali smatram da je doprinos svakog pojedinca vrijedan i neophodan. Pogotovo ukoliko je taj doprinos pozitivan. A da je u ovome moguće uspjeti, da je moguće i one najprljavije pojave pogledati sa druge strane dokaz je umjetnost Scotta Wadea.

Prljavi automobili i njihovi prozori prekriveni debelim slojem prašine poslužili su ovom čovjeku kao podloga za brojna slikarska djela. Činjenicu da živi blizu prašnjavog puta je iskoristio kao inspiraciju za neobičnu slikarsku tehniku. Upravo o tome je riječ: ono na šta bi se svi mi vjerovatno ljutili i ocijenili kao negativno, ovaj čovjek je iskoristio i upotrijebio u jednom drugačijem pravcu. Pogledajte neka od njegovih djela i možda vam ona budu nadahnuće u jednom drugačijem pogledu na život.

4 comments

  • noviinternet

    Dopada mi se razmišljanje i stavovi i slažem se da ima puno toga što se ne spominje. Samo, ne slažem se da tražimo dobru stranu neke negativne osobe ili događaja. Zločini i ubistva nemaju dobru stranu. Drugo je pitanje šta je do toga dovelo i ko je sve kriv, ali ne može npr. ekološki zločin da se „nadoknadi“ nekom sitnicom (koja je sa svoje strane takođe često vrlo problematična stvar), kao što to uvek biva. Konkretno mislim na ekološki zločin seče skoro 400 velikih, zdravih i pravih platana na bulevaru u Beogradu.

    A ti naši „kolumnisti“ – to je zaista (u najvećem broju slučajeva) nisko i nekvalitetno – potrošna roba, koja mi liči na kesice čipsa sa ukusom sarme koje vetar raznosi po gradu – đubre koje nas zagađuje intelektualno. Nadmeću se u „lošoći“ – to ne može da donese dobro.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *