Ljudi lako oguglaju. Na sve.

Sjećam se kako im je to na Balkanu lako polazilo za rukom u periodu od ’92-’95. Gledajući sve one silne Dnevnike i na njima sve one ružne izvještaje rijetko su poslušali savjet kada spiker kaže da “sledeće scene nisu za djecu.” Ti naši oguglali roditelji nisu gasili TV niti nas tjerali napolje nego nam dopuštali da zajedno s njima gledamo grozne scene iz Vukovara i iz Srebrenice. Zavisno od porodice i od Dnevnika. Continue reading “Da li molitvu treba potpisati?” →