Jevanđelje srijedom: Matej 11. poglavlje

Jevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

Nakon što je u desetom poglavlju jevanđelista Matej zapisao Hristovo poslanje svojih učenika, u jedanaestom poglavlju ponovo se dotiče uloge Jovana Krstitelja. Ponovo, zato što je Jovan krstitelj spomenut u trećem poglavlju (3:1-17), u ulozi onoga ko priprema put za dolazak Isusa Hrista, prorečenog Mesije. Kao što njegov dodatak imenu kaže, krstitelj, Jovan je bio taj koji je Hrista uronio u vodu čime je označen početak Njegove javne službe. U četvrtom poglavlju (4:12) stoji kratka napomena “da je Jovan predan.” Matej će ovu rečenicu razraditi u četrnaestom poglavlju (14:1-13) gdje zapisuje događaj u narodu poznat kao “usjekovanje glave Jovana krstitelja.” No, prije toga, za vrijeme boravka u tamnici, Jovan šalje svoje učenike Hristu sa jednim važnim pitanjem.

“A Jovan čuvši u tamnici djela Hristova posla dvojicu učenika svojih i reče mu (Isusu): Jesi li ti onaj što će doći ili drugoga da čekamo?” (Jev. po Mateju 11:2-3)

Težina okova i utamničenja uticala je i na Jovanova uvjerenja. On koji je najavljivao Mesiju i pripremao narod za njegov dolazak, sada sumnja. Jovan sumnja ne samo u Hristov identitet i misiju, on sumnja u svoju misiju. Očigledno da Isus iz Nazareta ne ispunjava sva očekivanja koja je Jovan imao. Na kraju krajeva, zašto je on, Jovan, u tamnici, ako je Isus onaj za koga je i sam Jovan do skoro bio uvjeren da jeste? Ovo poglavlje, pored ostalog, govori o problemu sumnje u životu Hristovih sledbenika. Ona ne zaobilazi ni velikane vjere: sam Isus je istakao Jovanovu veličinu i vrijednost. Jovan krstitelj je ličnost koja premošćuje dva različita perioda: period do Isusa (najava carstva) i period poslije Isusa (pojava carstva). On je najveći u onom prvom periodu zbog svog djela, ali svaki iz carstva nebeskog je veći od njega jer se njegova veličina mjeri Hristom. Period ispunjenja je mnogo veći od perioda obećanja i ukazivanja na carstvo.

Kakav je Hristov odgovor Jovanu? Kao i u većini slučajeva, Isus citira starozavjetne tekstove koje On prihvata kao nadahnutu riječ Božiju. Najsličniji ovom tekstu (Matej 14:5) je tekst iz knjige proroka Isaije 35:5-6. Jovan je čuo o Hristovim djelima, a sada Isus ukazuje na tekst koji tvrdi da će takva djela biti znak mesijanskog vremena i djelovanja. Čini se kao da Isus ništa novo nije rekao osim što je potaknuo Jovana da u vremenu svoje muke i sumnje traži utjehu i nadu u svetopisamskim riječima. To je potvrda da Božija riječ ima silu i moć i nad mučnim iskustvima ovoga života. To je ujedno i poziv da joj se izložimo i u ugodno vrijeme da bi nam povratila život, vjeru i nadu u trenucima sumnje i teškoće.

Jevanđelje srijedom: Matej 10. poglavlje

Razmišljanja na prethodna poglavlja iz jevanđelja po Mateju možete čitati na sledećim linkovima:

jev. po Mateju 1. poglavlje
jev. po Mateju 2. poglavlje
jev. po Mateju 3. poglavlje
jev. po Mateju 4. poglavlje
jev. po Mateju 5. poglavlje
jev. po Mateju 6. poglavlje
jev. po Mateju 7. poglavlje
jev. po Mateju 8. poglavlje
jev. po Mateju 9. poglavlje

Svi koji su čitali svetopisamske tekstove znaju da oni nisu pisani hronološkim redom nego na način kako su autori željeli prenijeti posebnu misao i poruku. Matej je već spomenuo (4:18-22) Hristov susret sa pojedincima koje je pozvao da ga slijede, dok je govorio da se približilo carstvo nebesko. Od petog do sedmog poglavlja njegovi učenici, kako ih naziva do desetog poglavlja (5:1, 8:18.23.25, 9:10-11.14.19.37), imaju priliku da saslušaju Isusov program i osnovne ideje: čuvena besjeda na gori. U osmom i devetom poglavlju Matej zapisuje kako učenici imaju priliku da posmatraju kako Isus radi ono što govori: iscjeljuje bolesne (9:7), čisti gubave (8:2), diže mrtve (9:25) i izgoni đavole (8:31). U desetom poglavlju, Matej nam predstavlja imena svih dvanaest Hristovih učenika i daje im titulu apostola. Ta riječ, αποστολος, označava onog koji je poslan sa određenim ciljem. U ovom trenutku Hristos šalje svoje učenike da govore i rade ono što su vidjeli od njega: “propovijedajte da se približilo carstvo nebesko; bolesne iscjeljujte, gubave čistite, mrtve dižite, đavole izgonite …” (10:7-8). Poruka ovog poglavlja svima onima koji sebe danas nazivaju Hristovim sledbenicima je veoma jasna: budite slični onome koga slijedite. Možda ne znamo kako da pomognemo svima i možda se nećemo složiti oko načina kako to da radimo, ali sigurno je da Hristos treba da bude uzor i da motivi za to budu čisti: jevanđelje se ne smije prodavati (10:8a).

U daljem tekstu, Isus ih upozorava kako će okruženje reagoviti na riječ i djelo njegovih učenika. Njihovo iskustvo je upoređeno sa ovcama među vukovima: jasna je ideja sukoba i netrpeljivosti. Ali … i ovdje postoji velika analogija između onoga što Isus govori da će doživjeti njegovi učenici i onoga što sam Isus doživljava i što Matej zapisuje u poslednjim poglavljima svog jevanđelja. Pokušaću to da predstavim na sledeći način:

Šta će se desiti učenicima	Šta se desilo Isusu
predaće vas sudovima – συνεδριον (10:17)	predan Sinedrionu (26:57)
izvodiće vas pred svjetovne vlasti (10:18)	izveden pred Pilata (27:2)
vi nećete govoriti, nego Duh (10:20)	Isus ne progovara, Pilat je oduševljen (27:14)
predaće brat brata (10:21)	Isusa predaje Juda (26:50)
svi će mrziti na vas zbog mene (10:22)	rekoše svi: da se razapne (27:22)

Dakle, na sebi svojstven način, Matej je napisao sledeće: ukoliko sebe smatraš Hristovim učenikom, onda treba da živiš onako kako je Hristos, Učitelj, živio. Hristos je svojim dolaskom na svijet uzburkao sile tame i one su se reagovale protiv Njega. Normalno je i prirodno očekivati da će i oni koji Njemu budu slični doživjeti slično. Možda je upravo ova činjenica razlog zašto je veliki broj sledbenika i “fanova” popularnih slavnih ličnosti, muzičara i glumaca, dok Isus Hristos zadobija mnogo manji broj sledbenika. Čak i oni koji tvrde da ga slijede, selektivno prihvataju Hristove poruke želeći da izbjegnu sukob sa silama tame na ličnom nivou. Čini se da je sve istinitija drevna izreka, jevanđelje nije za slabiće.

Jevanđelje srijedom: Matej 9. poglavlje

Nakon duže pauze nastavljam sa kategorijom “Sveto pismo” u kojoj pišem na osnovu jevanđelja po Mateju. Do sada ste mogli da čitate misli na prvih osam poglavlja, a u ovom postu biće ukratko obrađeno deveto poglavlje ovog jevanđelja u kome se zapisani sledeći događaji:

uzeti bolesnik koji biva donesen i izliječen (9:1-8)
poziv Mateju i razgovor s Jovanovim učenicima (9:9-19)
Jairova kći i bolesna žena (9:20-26)
dva slijepca i jedan nijemi (9:27-34)
poziv na molitvu za radnike na Božijoj njivi (9:35-38)

IMG_4398-1 — Natpis na ulazu u mjesto arheoloških iskopavanja u današnjem Kapernaumu

Osvrnuću se kratko na prvi zapisani događaj tj. na prvih osam stihova u ovom poglavlju. Radnja se dešava u Kapernaumu koji se i danas nosi naziv “Hristovog grada.” Čim se saznalo da je Isus stigao, stigli su i bolesnici željni iscjeljenja. Jedan od njih je bio poseban slučaj jer je bio donešen od strane svojih prijatelja. Oni su, izgleda, više nego on vjerovali da mu Isus može pomoći i zato su se latili ovog poduhvata. Tekst kaže da je Isus vidio “vjeru njihovu.” Danas se mnogo paradira vjerom: mediji su prepuni onih koji žele da se dokažu kao vjernici. Slušamo o institucijama i organizacijama koji su obilježili važne vjerske svetkovine i to se plasira kao udarna vijest. Prilično je drugačiji bio Hristov savjet: vjera nije stvar eksponiranja, ali ju je moguće vidjeti jer se očituje u određenim djelima i određenim ponašanjem. U ovom slučaju, to je djelovanje u korist drugih i sasvim je u skladu sa riječima koje su kasnije zapisane u Svetom pismu: “jer koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi?” (1. poslanica Jovanova 4:20). Hristovo djelovanje, u ovom poglavlju, je usko povezano sa iskazivanjem vjere: vjera je dovela do opraštanja grijeha (9:2), ženina vjera joj je pomogla da ozdravi (9:22) a slijepci su progledali jer su povjerovali (9:29).

Na sve ovo Hristovi protivnici reaguje zlim mislima. Jednako kao što je bio sposoban da “vidi” nečiju vjeru, tako u ovom trenutku, prema njihovim reakcijama i izrazima lica, Isus “vidi” i pomisli jevrejskih vođa koji negoduju. Zbog toga postavlja pitanje koje će, čini se, se provlačiti do kraja ovog jevanđelja: “Zašto zlo mislite u srcima svojim?” (U jevrejskoj misli, srce je centar odluke i djelovanja). Jer, šta god Isus da učini, oni to dočekaju negativnim komentarima. Oni su drevni “hejteri”: zašto jede s grešnicima (9:11), zašto ne posti kao Jovanovi učenici (9:14), podsmijavaju mu se dok govori o vaskrsenju – kao i današnji mnogi “hrišćani” (9:24). Sa druge strane, njegova djela narod doživljava pozitivno (9:8.18.26). Kulminacija svega su dvije različite reakcije: narod se divi (9:33), dok vođe Hristova djela pripisuju đavolu (9.34).

simpsons-1 — “Zašto zlo mislite u srcima svojim?”

Opasnost istrajavanja u negativnom stavu je ono na šta Isus ovdje upozorava. Kada čitamo kraj jevanđelja, na Hristovom suđenju, narod – podgovoren od vođa – je izabrao Varavu, a Isusa tražio da bude ubijen. Kako je moguće da je narod promijenio stav? Zato što ih je neko stalno punio negativnošću. Kako je moguće da danas ljudi imaju negativan stav prema Bogu? Odgovor je dvojak: negativno razmišljanje (lični aspekt) i negativni uticaj (neko je to izgradio u njima pogrešnim postupanjem i predstavljanjem jevanđelja). Adekvatno za kraj, kao i za početak, kalendarske godine je poziv na pozitivno, jevanđeosko, hristoliko razmišljanje i djelovanje.

Jevanđelje srijedom: Matej 7. poglavlje

U prvom poglavlju jevanđelja po Mateju pisao sam o ženskim osobama iz Hristovog rodoslova. Drugo poglavlje je bilo rezervisano za tri različite reakcije na Hristovo rođenje predstavljene kroz tri grupe ljudi: mudrace, Iroda i jevrejske vođe. U trećem se javlja još jedna nova ličnost, Jovan Krstitelj, te se opisuje njegov odnosa prema Isusu, mesijanskom caru. Hristovo kušanje je zapisano u četvrtom poglavlju. Petim poglavljem pokušavam razumjeti blaženstva, ili bar jedan njihov dio. Od mnogih tema u šestom, pišem o zloupotrebi religije i Hristovom savjetu za borbu sa brigama.

U ovom poglavlju se nalazi stih koji je vjerovatno najcitiraniji biblijski tekst od onih koji žele da žive po svojoj volji, bez da budu opomenuti od strane onih koji se nazivaju hrišćani. Najčešće dolazi u skraćenom obliku “ne sudite” i to onda kada ja želim da uradim nešto što Biblija zabranjuje i kada me neko na to podsjeti: npr. praktikovanje homoseksualnih odnosa. Ovaj tekst doista opominje na neadekvatno prosuđivanje drugih. U pitanju su oni koji osuđuju manji propust dok čine veći (7:3-4). Dakle, ukoliko činim nešto što Biblija zabranjuje, a pozivam se na nju kao autoritet koji zabranjuje osuđivanje, onda sam upravo u poziciji licemjera, kojeg ovaj tekst opisuje. Poziv je da se lični, vidljivi veliki nedostatak ukloni u cilju pomoći bližnjem da se izbori sa manjim propustom (7:5).

U daljem tekstu nailazimo na moj omiljeni stih. To je Hristovo poređenje zlih roditelja (grešnih ljudi po biblijskoj definiciji) i dobrog, pravednog Boga (po biblijskoj definiciji) – pokušaj da se uvjere ljude kako je Bog na njihovoj strani. Ukoliko su ljudi grešnici spremni činiti dobre stvari za svoju djecu, “koliko će više otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?” (7:11)

Ideja o širokom i uskom putu je takođe dobro poznata i van religijskih krugova. Isus podsjeća da život usmjeravan Božjim vrijednostima ima svoja ograničenja i zbog toga biva odbačen od velikog broja ljudi. Sa druge strane, put u propast je popularan i, po riječima Hristovim, “mnogo ih ima koji njim idu” (7:13). I jedni i drugi biće prepoznati na osnovu rezultata njihovih života – dobro i zlo drvo sa svojim plodovima. I tu dolazi opomena onima čija su usta puna religioznih termina i okruženje ispunjeno vjerskim simbolima.

Samo vjersko verbalno izjašnjavanje nije dovoljno. Ni neke od nesvakidašnjih vjerskih aktivnosti – poput predskazivanja budućnosti, egzorcizma i čudotvorstva – nisu znak uskog puta niti dobrog drveta. Danas mnogi bivaju zavedeni vanjštinom i onim što im se činilo kao siguran znak autentične religioznosti. Prema Isusovim riječima takvi čine “bezakonje” (7:23). Suprotno njima su oni “koji čine po volji oca koji je na nebesima” (7:21). Termini “bezakonje” i “Božja volja” su jasne aluzije na Dekalog. Zato prije nego poslušate neke od savremenih proricatelja (što vam ne savjetujem), pogledajte da li lišće njegovog drveta krasi osobina poštovanja svih Deset zapovijesti.

Ali, istinska stvarnost nečije vjere će se pokazati tek u vrijeme krize. Trenutak kada udari pljusak, nadođu vode, zaduvaju vjetrovi i napadnu na duhovnu kuću pojedinca, biće jasan pokazatelj da li se pojedinac kretao uskim putem, bio dobro drvo i činio Božju volju ili zavravao sebe i druge. Na žalost, to je ujedno i trenutak kada je za neke prekasno – jer se tada njihova duhova kuća, građena na pogrešnim temeljima, raspada strašno (7:27b). Zato krenite na vrijeme sa ispravnom duhovnom arhitekturom.