Zašto je Bog dopustio potop?

IMG_2089Iako naš narod poznaje termin “rajske smrti” – smrt bez bolova u toku sna – sigurno će se većina složiti da ove dvije riječi teško da idu zajedno. Raj predstavlja jedan sasvim savršeni svijet u kome smrt ne postoji, dok smrt veoma dobro razumijemo u negativnom smislu čak i mi koji je još uvijek nismo lično doživjeli. Svaka smrt je ružna, užasna i nepoželjna. Ali čini mi se da među ružnijim, užasnijim i nepoželjnijim je svakako smrt koja nastaje od vode, bilo da vi padnete u vodu ili da voda padne na vas. Ljubitelje filmova podsjećam na meni najužasniju smrt u nedavnom blokbaster hitu “300: Uspon carstva”, filmu koji veliča ubijanje i ratovanje a to je trenutak kada Artemisija naređuje bacanje persijskog kapetana u more okovanog tegovima. Zamislite borbu za svaki udisaj dok voda svom silom navire u pluća, a ne postoji mogućnost izranjanja! Grozno! Continue reading “Zašto je Bog dopustio potop?”

Dan kad sam sreo “zapad” u našem dvorištu

pretučenMoj drug Boško me često nazove – ima on taj običaj … (Ako vas ovo podsjeća na početak Dežulovićevog pisanja, onda ste pogodili 🙂 Nazove i traži da mu nosim neke kompjutere njegove na popravak. Zadnji put sam ih ostavio i on se nije javio neka dva mjeseca, da bi na kraju opet tražio da ih platim i preuzmem. Kad sam stigao da preuzmem njegove kompjutere, ispostavilo se da “još nešto treba da se instalira” i pored toga što je kompjuter ležao kod njih dva mjeseca – govorimo o profesionalizmu na Balkanu. I dok sam čekao da se to završi, začuo sam buku preko puta ulice i vidio dvojicu ljudi kako se tuku! I tu cijela ovo priča, na koju ukazuje naslov počinje.  Continue reading “Dan kad sam sreo “zapad” u našem dvorištu”

Duga tišina

gnjevni ljudiNa kraju vremena, milijarde ljudi okupilo se na jednoj ravnici oko Božjeg prijestola. Mnogi su se povukli unazad zbog silne svjetlosti koja ih je zaslijepila. Neke grupe u prednjim redovima ipak su žustro raspravljale.

“Da nam Bog sudi?” pitao je jedan. “Kako On može išta znati o patnjama,” rekla je mlada gospođa. Zatim je zavrnula rukav i pokazala tetovirani broj iz Aušvica. “Mi smo izdržali teror … batine … torturu i smrt.” U drugoj grupi, dječak crnac raširio je svoju kragnu: “Šta možeš da kažeš o ovome”, upitao je pokazujući ožiljak od vrućeg konopca. “Linčovan sam ne zato što sam išta skrivio, već samo zato što sam crnac.” Continue reading “Duga tišina”