Isus je bez sumnje najznačajnija ličnost u istoriji svijeta. Njegov uticaj je i danas aktivan. Djelovanje ovog Čovjeka bilo je tako neuporedivo, rašireno i trajno da svako treba da uloži trud da u potpunosti sazna ko je On bio, šta je mislio i govorio o sebi i šta je želio da ostvari. Izbjegavati Isusa znači odbacivati zov istorije i poziv koji usmjerava racionalnom razmišljanju.
Ovo je klasični istočni prikaz Isusa. Ova slika ne prikazuje Isusa sa plavim očima i bijelom bojom kože, nego čovjeka sa bliskog istoka, sa tamnoputom kožom i smeđim očima. Njegovo lice je strogo – on je neko na koga možete da računate. Ova čuvena ikona se drži u manastiru u podnožju gore Sinaj već vijekovima i starija je nego bilo koja britanska katedrala, na primjer.
Ovaj prekrasni portret Isusa je jedna od rijetkih koja je preživjela. Na kraju prvog milenijuma poslije Hrista, crkva je imala neslaganja oko toga da li slike poput ovih treba dopustiti da se crtaju i hiljade takvih su bačene u vatru ili razbijene. Ovo je jedna zaista od jako rijetkih starih slika koja je preživjela i koja datira iz VI vijeka.
Ovakve slike su nazivane ikonama. Stavljane su u nekim crkvama gdje su ih hrišćani mogli vidjeti i koristiti ih u obožavanju Hrista. Ljudi su palili svijeće pred njima, koristili ih da se mole Bogu i da pokažu svoju ljubav prema Hristu tako što se klanjaju pred njima i što ih ljube. Mnogima opet ovo izgleda kao suprotno jednoj od deset Božjih zapovijesti, onoj koja zabranjuje pravljenje i obožavanje slika. Katolički katekizam je ovu, drugu zapovijest izbacio iz Dekaloga, a da bi ih i dalje ostalo deset, desetu zapovijest je podijelio na dvije.
