Vuci me u pakao

Režiser Sam Raimi (Spiderman trilogija) se vraća horor filmovima sa svojim novim filmom Drag me to hell slobodno prevedeno Vuci me u pakao. To je priča o očajnom pokušaju mlade žene da razbije kletvu. Christine Brown (Alison Lohman) je ambiciozni službenik u kreditnoj organizaciji. Ima šarmantnog momka, profesora Clay Daltona (koga glumi Justin Long). Život je prelijep sve do trenutka kada tajanstvena gospođa Ganuš (Lorna Raver) dolazi u banku da moli za produženje kredita. Da li će Christine slijediti svoje instikte i uslišiti molbu ove stare gospođe? Ili će je odbiti da bi impresionirala svog šefa gospodina Jacksa (David Paymer) i dobiti dugo očekivano unapređenje? Christine sudbonosno bira ovo drugo, sramoteći gospođu Ganuš i ostavljajući je bez kuće.
U osveti, starica baca moćnu kletvu Lamie na Christine, pretvarajući joj život u živi pakao. Progonjena od strane zlog duha i neshvaćena od svog skeptičnog momka, ona traži pomoć od vidioca Rham Jasa (Dileep Rao) da spasi njen život od vječne propasti. Da bi joj pomogao vratiti život u normalu, on je vodi opasnim putem da preinači kletvu. Dok se zle sile približavaju, Christine se mora suočiti sa nezamislivim: koliko daleko će ići da bi se oslobodila kletve?

[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=eXN3r1EGXZ4&fs=1&hl=en_US]

Ovaj film nosi oznaku PG-13 zbog scena horor nasilja, zastrašivanja, uznemiravajućih slika i jezika. Iako nisam nikada bio ljubitelj horora, sam naslov ovog filma me privukao da pogledam trailer da vidim o čemu se radi. Zanimljiva misao koja se prenosi kroz ovaj filma je povezanost ovog života se sledećim, onim vječnim. Najveću nesreću koju će demon nanijeti Christine nije užas ovdje na zemlji nego vječna smrt u paklu. Misao o povezanosti našeg načina života ovdje na zemlji sa vječnim životom nije česta u filmovima, tako da je ovo priličan plus za jedan horor.
Aktivnosti zlih duhova te borba protiv njih preko bijelih magova nije ništa novo. Skoro svaki film ove vrste ima dobre i loše vračeve koji su u službi svjetla i tame. Ono što skoro svaki ovakav film propušta da naglasi je uloga Boga, koji osim u psovkama, veoma veoma rijetko nalazi aktivno mjesto u ovakvim i sličnim problemima ljudi. Ljudi su uglavnom ostavljeni sebi i svom strahu, što dovodi do očaja – solidan scenario za prosječan horor.
Ovakvom ponudom za rješenje problema otvoren je put spiritizmu koji je sve više i više normalna stvar i svakodnevnica. Zaboravite na gledanje u šolju i karte, sada vam je potrebnije nešto mnogo jače, ozbiljnije i realnije – pa čak i ako ne znaš sa kog izvora se vaš savjetnik napaja. Ovo sve bolje pokazuje da naš život je u stvari više život duhovne nego fizičke borbe, kao što je to zapisao apostol Pavle: „Jer naš rat nije s krvlju i s tijelom, nego s poglavarima i vlastima, i s upraviteljima tame ovog svijeta, s duhovima pakosti ispod neba (Ef. 6:12). Dobra vijest iz Biblije je da nismo ostavljeni da sami nađemo rješenje i izborimo se sa našim strahovima. Bog je obećao svoju pomoć onima koji je traže.

1 comment