Harry Potter and the Deathly Hallows, 1. dio

Ovo definitivno više nije film za djecu, ako je ikada i bio. Sedmi nastavak, ako uopšte još uvijek neko broji, romana gospođe Rowling je spreman. U njemu više nema škole niti skoro ičega sličnog sa prethodnim dijelovima. Kako jedan kritičar kaže, Harry Potter doživljava mračnu noć svoje duše.

Film je zaista takav, mračan. Nosi oznaku PG-13 koja znači da roditelji treba odluče da li će njihova djeca ispod 13. godina gledati ovaj film, budući da neki materijal nije pogodan za ovaj uzrast. On ide još dalje od filma označenog sa PG po pitanju tematike, nasilja, golotinje, čulnosti, jezika, aktivnosti između odraslih i drugih elemenata, ali ne doseže ograničenu R kategoriju.

Ovo je prvi dio od poslednjeg dijela ovog filma (bar su takve najave ukoliko ih zarada novca ne navede da se predomisle). Radnja filma malo podsjeća na Imperija uzvraća udarac: Loši dolazi i napadaju, a dobri bježe dok traže rješenje. Harry, Hermione i Ron su ovaj put sami i u stalnoj opasnosti. Potrebno je razbiju dijelove duše Lorda Voldemorta da bi on ponovo postao smrtan. Lutanjem po pustim predjelima podsjeća malo na film Put (The Road) i Družinu prstena. Postapokolaptične scene su odavno u modi: svi vjeruju da će ovaj svijet da se završi samo nismo se složili po pitanju kako će se to desiti.

[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=KT0iPw3g9Yc&fs=1&hl=en_US]

Film se jednostavno završava veoma naglo i veoma mračno: nakon dva događaja sa negativnom radnjom i bez imalo happy enda. Nema nikakvog odgovora šta je ostvareno za tih 146 minuta niti traga optimizmu. Jedna scena prikazuje biblijski tekst iz 1. Poslanice Korinćanima 15:26, napisan na grobu: „A poslednji će se neprijatelj ukinuti smrt“ (smrt Harryjevih roditelja je jedno od pitanja u ovom dijelu) ali se nigdje na navodi izvor ove misli. Šta više, Hermione objašnjava Harryju kako to označava život poslije smrti, što se veoma lako može pomiješiti sa nebiblijskom idejom o besmrtnosti duše.

Bilo kako bilo, magija, okultizam, očaj, vještičarenje i spiritizam i dalje su najjači aduti ove engleske spisateljice. U medijskoj praznini pravih vrijednosti ovo izgleda popunjava sve prazne rupe ljudi (ali i djece) gladnih smisla života.