Vašar

Ne znam u kom još riječniku svjetskog jezika postoji ova riječ i šta ona znači. Ali u riječniku jezika kojim pričaju narodi u mojoj zemlji (ne u knjizi), ova riječ ima dva značenja, bar koliko je meni poznato. Ovom riječju se označava nered koji naprave djeca – nije rijetko čuti u Bosni da stariji kažu djeci: „Što ste napravili ovaj vašar?“ A drugo značenje je češće i više u upotrebi, a to je oblik narodnog okupljanja. Evo šta još zanimljivo o vašaru stoji u Wikipediji:

Stariji naziv za vašar je panađur. Osnovna svrha vašara bila je da seljaci kupe neophodne stvari u vrijeme dok nisu postojale prodavnice u današnjem smislu. Obično se dešava u doba nekog crkvenog praznika (Crveno slovo) kada nije dozvoljeno raditi i najčešće se dešava na nekom ravnom terenu – često u porti obližnje crkve ili manastira, čime se cijelom događanju daje određena doza ozbiljnosti i društvene prihvaćenosti. Vašar je toliko važan događaj da su svi veći vašari u Srbiji evidentirani čak i u crkvenom kalendaru. Učesnici zajednice – sela – varošice gdje se dešava vašar se tog dana svečano oblače. I raspoloženje je svečano.
Vašar ima i određene društvene funkcije:
Na vašaru treba biti „viđen“
Na vašaru se gleda kako se ko sa kime „pitao“ (pozdravio i raspitivao za familiju i sl). Na taj način se određuje status pojedinca u zajednici
Na vašaru se plasiraju informacije i prikupljaju informacije
Djevojke za udaju, se oblače i stavljaju nakit i šetaju po vašaru uz obaveznu pratnju starije rođake.
Vašar je prilika da mladi bračni parovi, po prvi put, svima pokažu svoje dijete
Vašar je prilika da se mladi sretnu, upoznaju, „očijukaju“
Stariji su tu da se raspitaju o onoj drugoj porodici, kakvi su, koliko imaju…
Svrha „pokazivanja“ je da se vidi da pojedinac nema neke „skrivene mane“ i da je prihvatljiv za zajednicu po nepisanim zakonima zajednice.
Ringišpili su česti na velikim vašarima i isto imaju funkciju pokazivanja.

Pored toga vašar služi i za:
Da se u kafani ili improvizovanoj kafani pod šatrom mještani „provedu“. To je prilika za neke, da potroše pare koje su tog dana zaradili prodajući npr stoku. Kafanska pevačica, koja pjeva na stolu, je obavezna.
Jagnjad i prasad se toga dana okreću na ražnju
Tu su i trgovci raznih fela, a narodna odijela, licidarska srca, bičevi za konje, igle i druge potrepštine se toga dana kupuju.
To je prilika da djeca dobiju neku igračku ili slatkiš

Ovo je nekada bila funkcija vašara, koji je u jednom mjestu bio jednom godišnje i trajao dva-tri dana. Moje pitanje (ili možda čuđenje) tiče se promjene ili još bolje miješanja značenja ova dva pojma: kako je ono što je bio dvodnevni događaj postalo životni stil naroda moje zemlje? Kako je narodni događaj sa pozitivnim i praktičnim karakteristima prerastao u vrhunac života? Kako i kada je „pokazati se“ i „biti viđen“ postalo glavni hit, pravac i smisao postojanja; kako je hedonizam zauzeo mjesto svih drugih vrijednosti i vrlina? Kako smo od jednog običnog vašara uspjeli napraviti tako veliki vašar?