Da bi se nekud stiglo i nešto postiglo, potrebno je u nas mnogo. Kao i svuda u svijetu, možda i više. Prije svega treba proći, po dubokoj tami, kroz blatnjavo selo i čopor nevezanih pasa u njemu. Pa poslije toga – ako šta ostane od tebe – sačekati jutro, pojaviti se tamo negdje među ljudima,…
Read moreAndrićeva molitva
Bože, ne dopusti da srce naše ostane prazno, nego daj – pošto od Tvoje volje sve zavisi – da uvijek želimo i da se nadamo, i da to što želimo bude dobro i stvarno i da naša nada ne bude isprazna. Daj da predmet naših želja bude viši i ljepši od našeg života i da…
Read moreOvdje se dram radosti dušom plaća
“Nije tebi mjesto u svijetu i u Njemačkoj, nego u manastiru i u Bosni. Šta ćeš? Ovo je zemlja oskudna i uboga, tijesna i mrka, ni valija nije u njoj lako biti a kamoli raja i redovnik. U ovoj se zemlji jedna čaša vidi i bode oči kao najviša kula u nekoj drugoj. Kome je…
Read moreNema raja za Đuđute!
Ono, bio neki Petar Đuđut iz Busovače, udovičko i sirotinjsko dijete, slabunjasto i stidljivo, mirno i poslušno, a zdato za knjigom miom svu ostalu braću. Već zarana dade ga majka u manastir u školu, i s godinama postade od njega fratar kakvog u Bosni nije bilo po skromnosti i poslušnosti. Ali nije on bio skroman
Read moreŽandar ili lopov?
Kad smo bili djeca, igrali smo se vrlo često “žandara i lopova.” U toj igri s njim je uvijek bilo muke i neprilike. Najstariji drug je raspoređivao, jednog lijevo: žandar, drugog desno: lopov. Kad bi došao red na njega: žandar, on se branio da neće, a kad bi mu poslije duže prepirke dopustili da bude…
Read moreŠto ne liči na … mačku?
Poslijepodne nekako otegnuto i bezvoljno. I zemlja i nebo imaju neodređenu boju pustoši i dosade. Na posrnuku ogradu starinskog groblja naslonio se stariji, slab čovjek. Nedaleko od njega, na sredini strme, izlokane ulice nekoliko dječaka. Zastali kao četica u pohodu, prepiru se glasno, a niko nikog ne sluša i ne čuje, jer je kod njih…
Read more