© Želimir Stanić
Kad osoba poludi ili prosto oboli, te se ponaša na šizoidan način, mi kažemo da je izgubila vezu sa mozgom. Kad se velika grupa ljudi ponaša na isti način prema nama, mi kažemo da oni čine posebnu kulturu. A njihovo ludilo zovemo njihovom kulturom.
Mnogi milioni su kroz vijekove poštovali Isusovo ime, ali je samo nekolicina razumjela i još manje sprovela u djelo ono što je On zahtijevao. Njegove riječi bile su izvrtane da znače sve, bilo šta i ništa. Njegovo ime je korišteno i zloupotrebljavano da se opravda kriminal, plaše djeca, a ljudi i žene inspirišu na herojsku glupost. Isus je više poštovan i obožavan za ono što nije mislio, nego za ono što je mislio. Najveća ironija je da je ono čemu se najviše suprostavljao u svijetu u svoje vrijeme, danas oživljeno, propovijedano i rašireno po cijelom svijetu – u Njegovo ime.
Albert Nolan, “Isus prije hrišćanstva”
Mi koji smo bili u koncentracionim logorima možemo da se sjetimo čovjeka koji je obilazio barake, tješio ostale i s njima dijelio poslednje parče hljeba. Možda ih je bilo samo nekoliko ali oni su dovoljan dokaz da čovjeku sve može da se uzme, osim jedne stvari: poslednje od njegovih sloboda – da zauzme svoj stav u bilo kom spletu okolnosti i da odabere sopstveni put.
Kapitalizam je religija. Banke su crkve. Bankari su sveštenici. Bogatstvo je nebo. Siromaštvo je pakao. Bogataši su sveci. Siromasi su grešnici. Stvari su blaženstva. Novac je bog.
Miguel D. Lewis
