Poslije smrti jedne starice na gerijatrijskom odjeljenju male bolnice kraj Dandija u Škotskoj, sestre koje su raspremale njenu sobu našle su među njenim bezvrijednim stvarima jednu pjesmu koju je ona napisala. Kvalitet i sadržaj poeme su impresionirali sve zaposlene, tako da su svi uzeli kopije za sebe. Ova jedina zaostavština te starice budućim pokoljenjima objavljena…
Read moreJedanput se živi
— Jedanput se živi, I mora se mreti, Svaki trenut može Život nam oteti.
Read moreUtjeha u mraku
— Pošlji, Gospode, Utjehe u mraku, U ovoj noći Što se život zove. Daruj mi duhu Svijetlu volju jaku, Da uvijek stupam Na podvige nove.
Read moreBlaženstva
— Blaženi oni što vole zvezde umesto zlata, mirno će ostaviti zemlju, smešiće se kad idu senkom tuđjih palata.
Read moreTi čovjek budi
— Ti čovjek budi kad se pravda ruši, nasuprot stani, krv pravednih viče, ne traži pravde Kainu u duši, ne vjeruj onim’ što na Judu liče. Lupež i pošten – svako svoje radi, a Nebo gleda, Bog po pravdi sudi. Ma bilo hljeba ili bilo gladi, ti čovjek budi.
Read morePutnik
Bože mili, kud sam zašo! Noć me stigla u tuđini, Ne znam puta, ne znam staze, Svuda goli kamen gaze, Trudne noge po pustinji! Još konaka nijesam našo! Sjever brije s snježnog brda, A tuđincu, siromaku Još je veći mrak u mraku, Još je tvrđa zemlja tvrda!
Read more