DUHOVNA MISAO
©️ Želimir Stanić
“Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore. O čemu volim da govorim? O svemu što ljude i mene zanima. O životu, o prirodi, o radu, o smrti (i o smrti, zašto ne, smrt je važna koliko i život), zaista o svemu, jer teško da ima stvari o kojoj čovjek nikad nije pomislio. Nisam naročito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je čovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima.” (Selimović)
Život
Poruke iz Svete zemlje: Virsaveja
Iako mnogi vjerovatno ne bi posebno bili oduševljeni posjetom ovom lokalitetu (neki iz moje grupe su takođe pokazali iste emocije), Virsaveja (ili Ber Šeba) je važno mjesto u biblijskom kontekstu. Ovo je bio najjužniji grad u drevno vrijeme Izraela, spominjan u izrazu "od Dana do Virsaveje" (Sudije 20:1, 1. Sam. 3:20, 2. Sam. 3:10, 1. Dn. 21:2) čime se opisuje skoro cijeli prostor obećane zemlje. Naseljen je još od 4000. godine prije nove ere. Negdje u desetom vijeku prije Hrista, ulice su postavljene u obliku mreže čime ova lokacija dobija titulu prvog planiranog grada u regionu. Sagrađen je na spoju dvije doline. Obiluje podzemnim vodama sa brojnim izvorima u blizini. To je omogućilo da se izgradi vodeni sistem sa ogromnim cisternama izdubljenim u stijenama ispod grada. Prorok Amos osuđuje idolopoklonstvo ovog grada (knjiga proroka Amosa 5:5, 8:14), a arheolozi su otkrili hramski kompleks sa velikim rogatim oltarom - možda nalazeći vezu sa gore pomenutim biblijskim tekstom. Oltar je bio srušen, a kamenje sa njega je pronađeno u zidovima pijace nedaleko od izvora. Danas se ovaj rekonstruisani oltar može vidjeti u Izraelskom muzeju, a replika, koju vidite na slici, nalazi se na ovom lokalitetu zvanom Tel Ševa. https://youtu.be/Ab1Kggsewzo Životi starozavjetnih patrijaraha Avrama, Isaka i Jakova su vezani za ovo mjesto. Isak je boravio ovdje (1. Moj. 26:23). Poznati Jakovljev san o ljestvama koje dopiru do neba i tako prave vezu sa zemljom dogodio se nakon napuštanja Virsaveje (1. Moj. 28:10). Izvor (koji vidite na slikama) u blizini gradske kapije datira iz IX-VIII vijeka prije Hrista i skoro sigurno pripada onim izvorima koje je iskopao Avram (1. Moj. 21. poglavlje). U vremenu dijeljenja obećane zemlje, ovaj grad pripada Simeunovom plemenu (knjiga Isusa Navina 19:2). Prorok Ilija je potražio sklonište u ovom gradu bježeći od carice Jezavelje (1. O car. 19.3), dok su sinovi proroka Samuila bili sudije u ovom gradu (1. Sam. 8:2). Veza Avrama, oca sve tri monoteističke religije, s ovim mjestom je od velike važnosti. Možda bi ovo mjesto trebalo biti češće mjesto hodočašća Jevreja, muslimana i hrišćana umjesto vlastitih svetih lokaliteta. Možda bi dolazak na ovakva i slična mjesta i pokušaj vraćanja korijenima pomogao gore spomenutima da lakše i bolje žive jedni sa drugima, umjesto što do sada, na mnogim meridijanima svijeta, teško i loše žive jedni pored drugih. Možda bi tako, uvažavajući i poštujući jedni druge, i svaki od nas doživio iskustvo da drugi prepoznaju kako je Bog sa nama u svemu što radimo - kao što je bio slučaj s Avramom (1. Moj. 21:22), ocem vjere, na koga se svi mi monoteisti pozivamo.
Priče
Kada je dan, a kada noć?
Jedan učitelj je pitao svoje učenike kako znaju kada prestaje noć i počinje dan. Jedan je odgovorio: "Kada izdaleka mogu da razaznam konja od krave." "Ne, nije to", rekao je učitelj. "Kada izdaleka mogu da vidim da li je neko drvo smokva ili mango." "I to je pogrešno." "Pa kako onda?" upitali su učenici. "Kada gledaš u oči bilo kog čovjeka i prepoznaš brata; kada gledaš u oči bilo koje žene i prepoznaš sestru. Ako to još ne znaš, tada je i dalje noć, čak i kada je sunce visoko na nebu." Naravoučenije: "Ali vi se ne zovite učiteljima, jer je jedan vaš učitelj, a vi ste svi braća." (jev. po Mateju 23:8, prevod Šarić)
Život
Kakve veze krst ima … sa bilo čim?
Nedavno me je posjetio moj prijatelj Haris iz Sarajeva te smo otišli zajedno na ručak. Sa nama je bio i njegov osmogodišnji (čini mi se) sin. Nakon završenog ručka, krenuli smo prema parkingu i ušli u auto. Dok je otvarao zadnja vrata mog starog golfa, Harisov sin ih je zakačio za auto parkirano do moga. U blizini je stajala gospođa, kasnije saznadosmo majka vlasnika auta, i vidjela je sve što se desilo. Počela je sa kritikom i pridikom: "Zašto ne pazite na auto? Zašto ne pazite na dijete? Pogledajte šta je uradilo? A auto je od mog sina. Zašto ga puštate da sam ulazi i otvara. Vidite li ogrebotinu? ..." Njenim upitnim i izjavnim rečenicima nije bilo kraja. Izašao sam i pogledao ogrebotinu. Bila je sićušna, majušna i minorna. Ali, to je bilo auto njenog sina. Ponudio sam da joj platim; odbila je. Pozvao sam je da isto napravi na mom autu - nasmijala se: "Pa nisam toliko fanatična!" Ali nije prestala sa kritikom i pridikom. Pogledao sam u unutrašnjost auta: na retrovizoru je, po običaju mnogih vozača hrišćana, visio mali ali vidljivi krst. Tome potaklo da kažem sledeće: - "S obzirom na ovaj znak koji visi u unutrašnjosti auta vašeg sina, čini mi se da bi ovu situaciju trebali mnogo lakše da riješimo?" - "Kakav znak?", pitala je. - "Mislim na krst," odgovorio sam. - "Krst? Kakve veze on ima sa ovim što se desilo?" Otvorio sam usta da odgovorim, ali sve što sam rekao je bilo "Oprostite, još jednom, gospođo." Mahnula je rukom i okrenula se. A ja sam sjeo u auto i upitao Harisa: "Kakve veze krst ima sa bilo čim?" Krst, cross, kreuz, križ ... wikipedia kaže da je to "antropoidni simbol od dvije duži koje se sijeku, najčešće pod pravim uglom. Apstraktna predstava čovjeka raširenih ruku. Postoji u mnogobrojnim i različitim oblicima primjeren razvoju i promjenama kulturnog čovjeka. Predstavlja osnovni vjersko-religiozni simbol hrišćanstva." Naravno, ovaj oblik je postojao i prije hrišćanstva, ali od trenutka kada je na njemu, pored nebrojenih ostalih, razapet i Isus iz Nazareta, za njegove sledbenike je dobio posebnu važnost. Jednima služi kao magijski simbol zaštite, drugima kao modni detalj, trećima protiv uroka, četvrtima kao dokaz vjerskog pomodarstva ... a postoji i oni koji, uz sve ove istorijski i kulturološki prisutne aluzije, pokušavaju da se probiju do te apstraktne predstave čovjeka raširenih ruku, Čovjeka Isusa Hrista. Vjeruju da ono što se onda, na krstu, Njemu desilo ima velike veze sa njihovim svakodnevnim životom i sa tretiranjem drugih života s kojima se susreću. Pored svih upotreba i zloupotreba, krst nosi ideju božanskog spasenja i praštanja koje poziva na međusobno, horizontalno, pomirenje i opraštanje. Mislio sam, draga gospođo, da sa tim, u tom trenutku ogrebotine vrata vaših kola od strane Harisovog sina, krst ima veze. Ali nema veze, prošlo je, zaboravili smo. Ali ako vas surfanje internetom nanese na moju web stranicu pročitajte sledeću priču. Jedan vjeroučitelj ispitivao je svoje učenike. Pored ostaloga, postavio je i sledeće pitanje: "Po kojem će znaku drugi prepoznati da ste hrišćani?" Kako niko nije znao odgovor, prekrstio se da bi im pomogao. Jedan od učenika iznenada se dosjetio. - "Po ljubavi!" uskliknuo je. Vjeroučitelj je bio zatečen. Htio je da kaže "Pogriješio si", ali se na vrijeme zaustavio.
Videoblog
Nekategorizovano
Nekategorizovano
Napoleon o Isusu
"Sve me u Hristu zapanjuje. Njegov duh me začuđuje, a njegova volja zbunjuje. Između njega i svakog drugog na svijetu ne postoji moguće poređenje. On je istinsko biće za sebe. Tražio sam uzalud u istoriji da nađem sličnog Isusu Hristu ili bilo šta što se može uporediti sa jevanđeljem. Ni istorija, ni čovječanstvo, ni vijekovi, ni priroda, ne nude mi nešto sa čim bih ga mogao uporediti ili objasniti. U vezi njega sve je izvanredno." Napoléon Bonaparte (1769-1821)