Početna

O postu

Pred svaki veći religiozni praznik, poput dana proslave Hristovog rođenja ili pred obilježavanje Hristovog vaskrsenja, ljudi se više zainteresuju za post. To je slučaj sa svim tradicionalnim hrišćanskim vjerama na našem području ali i sa onim nehrišćanskim monoteističkim koje imaju svoje postove vezane za određene dane i praznike. U svakom od ovih slučajeva nije rijetko da dobijem pitanje od svojih prijatelja i poznanika da li i ja postim, kada, kako i koliko. Tim više, ukoliko o ovoj temi potražite na internetu, često ćete dobiti netačne podatke, naročito kada se opisuje teorija i praksa druge vjerske zajednice. Zato mislim da je potrebno da svaka osoba dobije pravi uvid u ovu temu zasnovanu na pravom izvoru informacija, Bibliji ili Svetom Pismu. Hrana i duhovnost Često se dešava da ljudi ne vide (ili previde) povezanost tjelesnog sa duhovnim. Možda je upravo hrana jedno od područja koje to najbolje pokazuje. Zato je neophodno vidjeti kako je to hrana povezana sa duhovnošću čovjeka? 1. Prvi argument u prilog povezanosti hrane i duhovnosti nalazimo u suštini čovjekove ličnosti. Čovjek je jedinstvena cjelina koja se ne može podijeliti (bez nanošenja štete) na dušu i tijelo, kao što se to inače čini. Zasnovan na grčkom dualističkom učenju a ne na Bibliji, ovaj pogled uči da su duša i tijelo razdvojive komponente čovjeka, bilo za vrijeme života ili poslije njega. Tako da uticaj jednog na drugi nije dovoljno jasan niti snažan: nije važno šta tijelo čini, važno je kako se duša osjeća – česta je misao koja dovoljno objašnjava ovu ideju. Tako ćete pronaći hrišćane koji pušenje i alkohol, na primjer, ne smatraju grijesima, upravo zbog ovog dualističkog pogleda. Biblija, sa druge strane, uči da je čovjek stvoren od Boga kao cjelovito biće koje se ne može razdvajati na svoje komponente. Šta više, duša (koja je često termin za neki posebni aspekt čovjekove ličnosti) je termin koji pisci Biblije (1. Moj. 2:7) upotrebljavaju za čovjeka (poput arhaičnog načina izražavanja: bilo je prisutno 5 duša). Da se poslužimo biblijskim jezikom: Čovjek nema dušu: on jeste duša; čovjek nema tijelo, on jeste tijelo. Budući da je čovjek jedna cjelina, sve što on čini utiče na svaki aspekt njegovog življenja. 2. U prvim poglavljima prve knjige Mojsijeve, biblijske knjige koja opisuje početke svijeta i čovjeka, na mnogo mjesta se spominje hrana i jelo, te njen uticaj na čovjeka i njegovu budućnost. Tako u 2:16-17 možemo čitati da je sam Bog napravio podjelu hrane koja je tada bila dostupna čovjeku na ono što može jesti i ono što je zabranjeno za jelo. Ova podjela će u kasnijim biblijskim tekstovima, nakon potopa, dobiti svoju širu podjelu na čisto i nečisto. Kada je sotona kroz zmiju naveo Evu na grijeh, on je doveo u pitanju upravo tu podjelu koju je sam Bog napravio: dozvoljeni i zabranjeni plodovi (1. Moj. 3:2). Na istom području, hrana i jelo, Eva je propustila da ostane poslušna Bogu te je uzela zabranjeni plod i pojela (3:6). Na ovaj način, hrana i apetit bivaju prikazani kao jedan od važnih aspekata života čovjeka na kojima on treba da pokaže poslušnost i suzdržanost. Vladanje sobom ima svoj korijen u vladanju svojim apetitima i željama. Biblija uči ukoliko čovjek nije sposoban da vlada sobom na ovom području, teško će uspjeti i na drugim oblicima moralnih ispita i kušanja. 3. Iz 3. poglavlja prve knjige Mojsijeve saznajemo da će se čovjekov život, u principu, nakon pada u grijeh vrtiti oko sledeće tri stvari: brak (muško-ženski odnosi), posao i hrana (1. Moj. 3:16-19). Time Biblija ne poništava važnost ovih realnosti, ali isto tako nijednu od njih ne diže na prijesto kao jedinstveno važno. Svaka od njih ima svoju vrijednost te uticaj na svaki aspekt čovjeka. Šta je post? Nakon što smo postavili temelje, možemo se pozabaviti odgovorom na gore postavljeno pitanje. U najkraćem obliku, post je uzdržavanje ili apstinencija. Širi odgovor će biti da je post potpuno uzdržavanje od hrane radi duhovnih ciljeva. Post, dakle, nije dijeta: to nije ono što činimo da bismo ljepše izgledali (bar ne na fizičkom planu), iako on može imati takvih sporednih uticaja. U Bibliji pronalazimo više oblika posta. Tako se većina tumača slaže da je Isusov post od 40 dana bio post bez hrane, ali sa konzumacijom vode (Luka 4:2). Postoji spominjanje i djelimičnog posta, koji je uključivao određena ograničenja u ishrani (Danilo 10:3). Ali najčešći primjeri su postovi koji su uključivali potpuno uzdržavanje od hrane, a upražnjavali su ga Jestira, Pavle, Ilija, Mojsije, Isus i druge ličnosti iz biblijskih tekstova. Zanimljivo je da se post na malo mjesta navodi kao zapovijest, osim u kontekstu starozavjetnih praznika (poput Dana očišćenja; kažnjavanje onih koji se ne pridržavaju posta treba se posmatrati u kontekstu starozavjetne jevrejske teokratije i nema direktne primjene na današnje vrijeme). Isus odgovara onima koji su optuživali njegove učenike za nepridržavanje obaveznim postovima, riječima da će njegovi učenici postiti nakon što “im otmu mladoženju” - aludirajući tako na svoje vaskrsenje (Marko 2:18-22). Sam Isus nigdje ne zapovijeda post niti određene dane posta, ali podrazumijeva da će njegovi sledbenici to praktikovati. Jedan od najboljih primjera za to je njegov ukor onima koji se razmeću postom (i svakim drugim religioznim atributom): Kad postiš, nemoj pokazivati vanjskim znacima niti privlačiti pažnju na svoj obred, da ljudi primijete da postiš, nego čini to tako da zna samo tvoj Otac nebeski (Matej 6:16-18). Biblijski post apsolutnog uzdržavanja od hrane traži učenje, naviku i pripremu tijela. Nije dobro krenuti odmah na nešto što nikada nismo činili. Takođe, neki to čine tako što se dan ranije dobro najedu, da bi uspjeli sledeći da budu gladni. Mnogo je korisnije smanjivanjem obroka i količine hrane pripremiti tijelo (i stomak) za dan (ili više njih) kada nećemo uzimati hranu. Takođe, post je potrebno iskoristiti u duhovnom pravcu. Često se dešava da post ima svoju samo tjelesnu, fizičku stranu uzdržavanja od hrane dok čitanje Pisma, molitva i razmišljanje nemaju mjesta jednostavno zato što smo zauzeti nečim drugim, poslom na primjer. U takvim slučajevima je bolje imati kraće vrijeme posta ali ispravno upotrijebljeno i usmjereno, nego duži post koji je bez fokusa. Svrha posta Primijetili smo da kada govori o postu, sam Isus se interesuje za naše motive. Zašto radiš to što radiš? Kome ili zbog koga to radiš? Veoma je lako upotrijebiti dobre stvari za pogrešne ciljeve; to je karakteristika svake pogrešne religije: cilj opravdava sredstva. Post nije magični štap koji čini da nam cijeli svijet uključujući i Boga jedu iz ruke i sprovode našu volju. Post ima za cilj približiti nas Bogu, a ne Boga nama. On je usredsređen na Boga. Upravo zato Bog preko proroka Zaharije opominje ljudi koji su postili u njegovo vrijeme da preispitaju ciljeve svog posta riječima “Kada ste postili dugi niz vremena, kome ste postili?” (Zaharija 7:5). Post nije zamjena za poslušnost Bogu niti način zarađivanja našeg spasenja jer je spasenje je dar Božji. Post je bezvrijedan bez zasluga Hristove smrti na krstu. Ispravno sproveden post treba da otkrije šta u stvari vlada nama, našom ličnošću. Mnoge stvari je moguće prekriti hranom. Tokom posta sve ono u nama izlazi na površinu i mi se podsjećamo da “čovjek ne živi samo o hrani nego o svakoj riječi Božjoj” (Mat. 4:4). Shvatamo da nije hrana, fizičke i materijalne stvari ono što održava naš život, nego je to sila i ljubav Božja. Post posebno koristi pri nekim od sledećih situacija: - Pri proučavanja Svetog Pisma: veoma često raspravljamo o značenju nekog biblijskog teksta iako možda nikada nismo se istinski potrudili da ga razumijemo proučavajući Bibliju uz post. - Kada je potrebna posebna Božja pomoć: uobičajeno je da se posti prilikom fizičkih bolesti; post je jednako koristan i potreban i u duhovnoj bolesti. - Post uz molitvu za izgradnju moralne snage. - Post kao dodatno sredstvo u ličnoj borbi protiv sila spiritizma. - Post uz pokajanje, zbog učinjenog grijeha, ali ne kao pokora: način otkupljivanja grijeha. Srijeda i petak kao obavezni dani posta tokom cijele godine imaju svoj korijen u jednom starom tekstu koji nalaže ove dane kao dane posta; razlog za to je razlikovanje od onih koji poste ponedjeljkom i četvrtkom. Ova logika je dugo zadržana u praktikovanju posta mnogih: post kao suprotnost od nečega ili razlika od nekoga. Jedan od najboljih tekstova koji ukazuju na korisnost i sveobuhvatnost posta, a opet na njegovu osnovnu funkciju jeste iz knjige proroka Isaije 58:6: “Nije li ovo post što izabrah: da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješiš remenje od bremena, da otpustiš potlačene i da izlomite svaki jaram.” Sveze bezbožnosti, bremenje grijeha, potlačenost lošim navikama i jaram zla je ono što treba da bude pokidano i zbačeno kroz čin posta. Naše vrijeme obiluje takvim pojavama. No i na kraju je ponovo važno napomenuti: post nije nešto što automatski čini čuda kada se praktikuje, post nije magični štapić. Post je aktivnost koja dovodi nas bliže u vezu sa Onim koji može da čini čuda a koji nije mađioničar niti iluzionista nego koji je Bog Stvoritelj i Otkupitelj grešnih ljudskih bića.