“I opet je mislio o majci i ocu. Toliko su voljeli sina, da je ta ljubav nadvladala sve prirodne zakone samoodržanja, sav strah, sva ustručavanja koja su prirodna za ljude. Da li to znači da ljubav može sve pa i ono što je nemogućno. Onda bi čovječanstvo trebalo da pronađe način kako bi pokrenulo ljubav u ljudima, da bi aktiviralo ogromnu nepokretnu energiju koja leži sakrivena u ljudima. I mržnja može mnogo, ali ne toliko koliko ljubav koja mirno gleda smrti u oči.” [caption id="attachment_3753" align="aligncenter" width="615"]
Mehmed Meša Selimović, pisac (1910-1982)[/caption]
I mržnja može mnogo, ali ljubav može više
Nema promašenih eksperimenata
19 – Kraj usamljenosti
On 1. Septembra 2011. by yelimir
Sami za Božić. Teško je zamisliti veću melanholiju u manje riječi. Druge fraze izražavaju više straha ili žalosti ili bijesa. Za jednostavnu tugu, ipak, teško je porediti druga osjećanja sa usamljenošću, odvojenošću od porodice i prijatelja, na Božić. Kao nijedan drugi praznik, nijedno drugo vrijeme godine, za Božić mi želimo da budemo sa onima koje volimo.
Nema promašenih eksperimenata
18 – Legenda o Bogu žita
On 29. Augusta 2011. by yelimir
Mnoge kulture znaju za njega. U pustnjima i plodnim dolinama Nila, drevni egipćani su ga zvali Oziris. U priobalnim ravnicama sjevernog Izraela, filistejci su ga zvali Dagon a kasnije Vaal. Rimljani su ga zvali Saturn. U zemlji između rijeka Tigrisa i Eufrata njegovo ime je bilo Tamuz. U visokim planinama gdje su